Mlada sirarka s planine Krstenice

 

mlada-sirarka-7

 

Tek je pet sati izjutra, a devetnaestogodišnja slovneksa gospodarstvenica Veronika i pomoćnik Matevž već su u poslu. Najprije treba naložiti, a zatim ići u siranu.

No najvažnije: treba sakupiti krave, koje su se noću raštrkale po planini. Imaju ih 18 i baš sve ih treba svakog jutra utjerati u staju. ˝Baš te umore ove krave˝, kaže MATEVŽ KOROŠEC.

A prije nego što se krave puste na pašu, jasno, treba ih i pomusti. Svaka daje 6 do 10 litara mlijeka dnevno, a dvanaest litara potrebno je pomusti za kolut sira od 1 kilogram. Od jedne mužnje u njihovoj staji dobije se oko 8 kolutova sira. Što ne prodaju na kućnom pragu, odlazi u dolinu.

I dok pomoćnici opet tjeraju krave na ispašu, jedina djevojka među njima nastavlja rad u sirani. VERONIKA HRIBAR objašnjava: ˝Traje pola sata da se ovo usiri, zatim izrežemo drvenim nožem, iza toga režemo harfom, a zatim sve ovo počinjemo miješati.˝ Nakon približno 2 sata sir mora van iz kotla. Kolutove zatim treba okretati, najprije svakih 10 minuta. Ttu su pomoćnici nenadoknadivi.

I tako dan za danom, od kraja srpnja do početka rujna. Općenito, budući da je Veronika navikla na rad, jer je od svoje pete godine ljeta provodila na planini, slično kao njeni pomoćnici sada.

Priroda i rad na gospodarstvu i inače će biti njen život – od ove godine u Ljubljani studira agronomiju. A s godinama bi željela otvoriti siranu u dolini. ˝U poljoprivredi sve treba raditi redovito. Ništa se ne može odgoditi. Ali vremena za zabavu ipak ostane. Za vikende dođu domaćini, poneku harmoniku rastegnu ˝, kaže Veronika. A mladež pomoću glazbe i društvenih igara i potpuno obične dane učini posebnima.