Sto godina sjećanja na domovinsku bojišnicu

 

Prije sto godina Kraljevina Italija objavila je rat svojoj saveznici Austro-Ugarskoj. A prema tajnome sporazumu u Londonu 1915., Italija bi imala granicu na Brenneru, dijelove Istre i luku Trst. Tako nastaje jedna od najvećih bojišnica Prvoga svjetskog rata, na rijeci Soči i u nizini rijeke Po, pa  i u gorama od Dolomita do gotovo 4 tisuće visokog vrha Ortler. Izložba u Tirolskome zemaljskome muzeju Ferdinandeum u Innsbrucku osvrt je na tu dramu pod nazivom “Front Heimat”.

 

Autorica:   Verena Gruber

Kamera:    Thomas Bergler

 

frontheimat8

 

Nije to bio samo oružani rat, nego i rat riječima, propagandom, slikama. Rat na fronti…  I pozadinski rat. Mnogo dosad neviđenih “suvenira” ustupljeno je Ferdinandeumu.  Oni pokazuju ratnu svakodnevicu punu emotivnih tragova “Velikoga rata”.

Kustosica CLAUDIA SPORER HEISS govori: “Zamolili sno ljude za uspomene na Prvi svjetski rat. Naišli smo na sjajan odziv, više od 200 ljudi povjerilo nam je ‘suvenire’. Većinom samo za ovu izložbu.”

Gitara s bojišnice u Dolomitima, uradak braće po  oružju. Šrapnel u kutiji cigareta koja je vojniku spasila život, predmeti iz svakodnevice na bojišnici, izvidnice i gorska gnijezdana slikama… Papirnata odjeća, odjevni predmeti od prirodnih i svakojakih “neprirodnih” materijala… Drveni sanduk, jednolična jela  u glađu obilježenim ratnim godinama…

Fotografije su ili pune nade ili očito cenzurirane. Sva su ta sjećanja na Prvi svjetski rat iznenadila i mnoge povjesničare, kako tvrdi GUNDA BARTH SCALMANI: “Mislili smo da Prvi svjetski rat nakon tri generacijne nije  ostavio tolikih rana u cijelim obiteljima, ali nije tako. Uspomene iz rata dragocjene su za široke slojeve. ”

Izložba počinje svakodnevicom krunske zemlje Tirola uoči onoga što nazivaju “abend des Kriegs”. To je vrijeme uzmaha. Svi su mirni i spokojni. Mole Boga – za cara i domovinu. To je doba velikih očekivanja. Cvjeta gospodarstvo, ljudi su sve mobilniji, jure bicikli, auti, vlakovi i žičare.

frontheimat6

Kustosica CLAUDIA SPORER HEISS nastoji nam približiti bit postava: “Crvena nit počinje pozivom: Posjetitelje molimo da se vrate u ono vrijeme početkom 20. stoljeća i u tadašnju tirolsku svakodnevicu. Prikazujemo kulturu svakodnevice – u zavičaju i na bregovitoj bojišnici. ”

No, idilu prekida Prvi svjetski rat. Car im piše 23. svibnja 1915. Spominje da je Italija izdala  Monarhiju. Bilanca: poginulo 27 tisuća Tirolaca – u rovu, na prvoj crti u kršu i ledu, u lazaretima.

Popisi su beskrajni.. Brojevi i imena…Vječne ljudske tragedije…  Povjesničarka GUNDA BARTH SCALMANI nastavlja: “I danas se sve to osjeća u pokrajini Južni Tirol i drugim austrijskim saveznim pokrajinama. Nakon Prvoga svjetskog rata Tirol je istrgnut, otrgnut, odvojen. ”

Tirolski su umjetnici  isprva mahom bili za rat. Slikaju vojnike kao heroje uz dojmljive gorske kulise ili s puškom dok zure u daljinu Slavni Albin Egger Lienz nije iznimka., tvrdi kustos Guenther Dankl:  “Počeo je kao bezazleni slikar ratnih razglednica i tako nastavio. A onda promjena, sve do 1918. kad nastaje potresna slika Finale. ”

Finale 1918. Obračun s ratom. Na tlu su dijelovi zgrčenih mrtvih tijela. Tako ova izložba pruža doista nesvakidašnji pogled na Veliki rad – kroz široki raspon od vrhunske umjetnosti do naizgled najbanalniih predmeta pretvorenih suvenire.