Inovacija i hrabrost

 

˝Dobro je biti u njegovoj blizini. Ima takvih ljudi u čijoj je blizini dobro biti. Strogi tip kakav jesam opraštam mu neke stvari koje inače ne bih oprostio, jednostavno zato što ga razumijem, jer te stvari proizlaze iz njegova bića. Što ne znači da su loše nego da u njegovim stvarima ponekad ima malo previše hrabrih rješenja˝, cijeni MIKLÓS SZŐCZ –TUI.

 

Sprok7a

 

Kako se posao razvijao, mijenjali su se i uvjeti rada, kaže ANTAL: ˝Imali smo sve bolje narudžbe, ali ja sam se tijekom godina zasitio udovoljavanja mnogovrsnim zahtjevima mnogobrojnih naručitelja. I kad je došla neka nova narudžba, a mi više nismo stizali, onda je nismo otkazali nego smo zaposlili još ljudi. Na kraju sam shvatio da obavljam djelatnost koju i ne volim raditi. Ovo je posao za jednu osobu. Kada smo proizvodili kuhinjski namještaj po narudžbi, morali smo raditi nas trojica-četvorica jer ga čovjek ne bi mogao postavljati sam, ali ovdje su se već oblikovale finese.

Često bih proširivao radionicu. S ovim jedva stanem zbog tijesnog prostora, ali zbog toga stalno treba praviti red. Čovjek to i ne primjećuje u hodu jer je podizanje težih stvari neodvojivi dio posla. Više od 10 godina natjecateljski igram stolni tenis. Srećom, to je sportska grana kojom se može baviti praktički bez dobnog ograničenja. Nećemo postati prvaci Europe, ali u svakom slučaju jako uživamo. Da bi mi duša bila na mjestu, počeo sam se baviti stvarima kod kojih nije bilo vezanosti. Radio sam figuralne rezbarije, u početku sam rezbario male životinjske figure. Ali tada još nisam znao da će mi to poslije osigurati egzistenciju.

Sprok19a

Čovjek u hodu otkrije mnoge finese. Onda je prošlo neko vrijeme i najednom mi se život tako okrenuo da sam iskustvo izrade namještaja i figuralnih rezbarija kojima sam se bavio u djetinjstvu i sklonost umjetnosti mogao spojiti i nastao je prvi kiparski namještaj, za izložbu u Kölnu. Nas dvojica smo bili prvi ne samo iz Mađarske nego i istočne Europe koji smo mogli izlagati na toj izložbi, i to u paviljonu avangarde. Mjesto smo, naravno, dobili na kraju malog, skrivenog hodnika, pokraj WC-a. Pokazalo se da je to imalo i prednosti jer na izložbi mnogi odlaze u zahod. Uzbuđeno smo čekali hoće li netko uopće zastati i pogledati naše stvari. Srećom, na toj su izložbi kupili moj prvi sobni namještaj, za mnogo novca, i pojavila se mogućnost da ću jednom moći živjeti od toga što doista volim raditi.

 

Ima jedna tvrtka Würth, možemo je nazvati i pokroviteljem, kojoj je sjedište u Njemačkoj, a vlasnik je gospodin oko osamdeset godina. Riječ je jednoj od najvećih zbirki na svijetu u vlasništvu poduzeća – ima 15 tisuća predmeta. Iz ove velike zbirke u koju je već ušao i moj 21 rad redovito se priređuju tematske izložbe.

Sprok18a

Sada radim sedam komada za Muzej Würth. Primjerice, ovo će biti zgužvani stol prirodnog oblika čije faze lijepljenja možemo vidjeti. Elemente lijepim u blokove i time osiguravam da se poslije ne iskrivi. Nakon toga slijedi obrada različitim alatom, to je već jedna faza u kojoj se uživa. Za ovo lijepljenje treba mnogo vremena i strpljenja jer spojevi moraju biti savršeni.˝ MIKLÓS SZŐCZ –TUI se pomalo divi njegovoj naravi: ˝Stvari mu idu na izložbu i dogodi se nesreća, sudar, kipovi se polome… To ga ne zabrinjava. Ja bih očajavao. U nezgodi na poslu poreže ruku, zamalo iskrvari, ne zanima ga, ide dalje. Njegova ruka uredno zacijeli, ruka nekoga drugog ne bi. On je jednostavno tip rođen u košuljici. Mene to nevjerojatno iritira, ali tako je. Što ćemo, nismo jednaki.˝