Idem obrnutim putem

 

Stolar, inovator, umjetnik – takav je put prošao Antal Šprok u svojih šest desetljeća života. Od promatranja čudesnih oblika drveća u parku rodnog sela Nađmagoč, do svjetske slave – kipar namještaja postao je priznati mađarski dizajer.

 

Sprok23a

 

˝Već su pitali radi li ovo netko osim mene u Mađarskoj. Ja na to obično odgovorim: ako da, zacijelo bih ga susreo tijekom svih ovih godina, na izložbi ili internetu. Ali još mi se to nije dogodilo.

Radi li ovo još netko na svijetu, to ne znam. Osobitom životnom putu mogu zahvaliti da su se iskustva s namještajem i sklonost figuralnim likovnim umjetnostima nekako spojili, da sam znao kombinirati te dvije stvari. Mislim da bi bilo umišljeno reći da sam stvorio umjetničku vrstu, ali možda je ipak tako˝, govori Antal Sprok.

Tvrda je hrastovina jedno od najkvalitetnihih drvenih materijala, ali unatoč tomu vrlo lako se da piliti sitnijim alatom. Inače u Japanu za osam sati radnog vremena radnici se dva sata bave samo održavanjem alata. Tesarska brigada graditelja crkava vrhunac je drvodjeljske struke.

Sprok je svoj omiljeni alat nabavio upravo na izvoru sredstava potrebnih za minuciozan rad. Kaže: ˝Način razmišljanja mi se promijenio kada mi je prvi put došla u ruke jedna ovakva takozvana povlačna pila. To proizvode u Japanu. List joj je tako tanak da bi se zgužvala ako bismo je gurali. Zato reže kada je vučemo. Zahvaljujući tomu rez joj je toliko tanak da bi se tako gotovo i jedna crta mogla prerezati.

Sprok9aStoga kad sam u Japanu prisustvovao jednoj praktičnoj demonstraciji spajanja drvenim moždanicima, upitao sam zašto mjesto spajanja ne označavaju ovakvom olovkom – sada se već mogu kupiti ovakve sasvim tanke olovke. Majstor koji je bio član jedne brigade za gradnju crkvi pogledao me i odgovorio: ‘Jeste li vi već vidjeli pod povećalom površinu na kojoj olovkom uništavamo vlakna?’ Tada sam osjetio da je tu riječ o nekom posve drugom pristupu.˝

 

MIKLÓS SZŐCZ –TUI, kipar i član Mađarske akademije umjetnosti, dobitnik Nagrade „Mihály Munkácsy”, njegov je prijatelj i ocjenjivač njegova rada i osobnosti: ˝On je nevjerojatna osoba, o takvima čovjek čita samo u bajkama. Čovjek koji nema demone, ne bori se s kompleksima, ne razdiru ga dvojbe, nema ništa što bi ga zakočilo. Uravnoteženo i nevjerojatnim tempom ide vlastitim putem, on je kao jedna tvornica. Proizvodi i to mu čini radost.

Sprok17a
SPROK na to odvraća: ˝Imao sam mnogo izložbi u inozemstvu, ponajprije u Njemačkoj, ali priznajem da najradije izlažem na mjestima s kojima sam emotivno povezan. Takvo je u prvom redu moje rodno selo Nagymágocs. U djetinjstvu sam velik dio slobodnog vremena proveo u ovom parku. Već s 9-10 godina crtao sam kartu s imenima drveća oko kaštela i oznakama drugih građevina.

Kad sam polazio srednju drvodjeljsku školu u Csongrádu, mislim da smo u prvoj godini trebali napraviti zbirku lišća. Ja sam često posuđivao i drugima jer ovdje ima i tako rijetkih vrsta drveća koje se drugdje ne mogu naći. Zasigurno ih ima 70-80 vrsta.

Ovi primjerci po mojoj procjeni mogu imati 80-90 godina, ali ako idemo dalje i pogledamo ove deblje, oni mogu imati već i oko 150 godina. Rijetko se može vidjeti šimšir ove veličine. On je osobita biljka i zbog toga što ima milimetarske godove, struktura mu je izvanredno gusta, svijetložute boje. Kada ga čovjek rezbari, to je kao da rezbari kost.˝