Gljivarsko blago Bovca

 

Slovenija je gljivama obilato obrasla zemlja, njeni se stanovnici svrstavaju među strastvene gljivare. Oni se udružuju u 26 gljivarskih društava, koja broje više od 1500 članova. Ovogodišnja sezona im zbog previsokih temperatura i razmjerno male količine padavina nije previše naklonjena, no unatoč tome najustrajniji gljivari iz šume nikada ne dođu praznih ruku. Među njih spada Bojan Rot iz Bovca, koji ne samo što bere gljive, on ih i istražuje.

 

Autorica: Carmen Leban

Snimatelj: Jurij Nemec

 

GOBAR 6

 

Područje oko Bovca u odnosu na gljive je slabo istraženo, pa tamo nema niti masovnih sakupljača. Upravo je to bio izazov za mikologa Bojana Rota, koji je ondje još od doba djetinjstva strastveni gljivar, no ubrzo je shvatio da ga ne zanima samo branje gljiva, nego  i da želi malo bolje upoznati gljive.

Zato se Bojan za svoje gljivarske pohode posebno brižljivo priprema, a  ono što je pronašao i kulinarske recepte objavljuje i na svojoj internetskoj stranici. U košari su ovoga puta pomagala za branje gljiva za kulinarske poduhvate i također ona potrebna da bi se pravilno pohranili uzorci.

Obično, naime, ne bere istovremeno gljive za kulinarstvo i za proučavanje, otkriva BOJAN ROT: “Površno proučavati odnosno samo pogledati i reći – to je ta gljiva, ne ide. Ako gljivu želiš doista dobro upoznati, kada dođeš do nje, treba je pogledati, promatrati gdje raste, pod smrekom, brezom… Utvrditi da li je saprofit ili parazit. Zapisati gdje je pronađena, treba je dobro pregledati – sve karakteristike – klobuk, listiće, cjevčice ili iglice, stručak… Treba je oprezno cijelu ubrati, staviti u vrećicu – ja imam aluminijsku – i odnijeti kući. Zatim se gljiva proučava, ali radi se odjednom jedna do dvije gljive.“

GOBAR 5

Slovenske nazive jestivih gljiva što rastu na teritoriju Slovenije najprije su zapisali botaničar Carolus Clusius u 16. stoljeću i liječnik i botaničar  Giovanni Antonio Scopoli u 18. stoljeću.

Uzorke gljiva što ih treba prikladno označiti i u posebnim vrećicama posušiti u sušionici, Bojan šalje na Zavod za šume Slovenije, gdje se uređuje herbarij. Isti je na raspolaganju svima koji se žele upoznati s time koje vrste gljiva rastu u Sloveniji, ili samo provjeriti da li je mikolog pravilno odredio vrstu pojedine gljive.

Glivama je Slovenija vrlo bogata zemlja, jer je trenutno u popis gljiva upisano oko 3400 vrsta. Od toga je oko 40 vrsta zaštićeno, što znači da ih nije dozvoljeno brati. A inače ograničenje vrijedi za sve vrste gljiva. Gljivar naime svaki dan može nabrati samo dva kilograma gljiva. Za eventualne prekršitelje određene su sankcije, pa i za one koji ne poštuju etički kodeks gljivara.

BOJAN ROT smatra: “Sve gljive nalaze se u prirodi s nekom svrhom. Također otrovne gljive nisu samo ukras, nego pomažu u razvoju bilja i drveća, žive u simbiozi s drvećem, s kojim razmjenjuju neke hranjive tvari, dakle važne su. Ako vidimo otrovnu gljivu, pogledamo je, ako je ne poznajemo – ostavljamo je neka raste.“

Otrovne gljive su izazov mikolozima, koji ih također istražuju, jer što se istraživanja tiče, ne prave razliku između jestivih i otrovnih vrsta.

GOBAR 4

Bojan je već istražio više od petsto vrsta gljiva na području oko Bovca, no ocjenjuje da ih tamo raste još najmanje dva puta toliko. Svoje nalaze redovito objavljuje na svojoj internetskoj stranici, na kojoj su pojedine vrste gljiva predstavljene s fotografijom, slovenskim i latinskim nazivom, opisom staništa i karakteristikama pojedinih dijelova. I što je vrlo značajno, također piše da li je gljiva jestiva ili ne.

“Pored vrganja tu su i gljive poput rujnica, koje su izvanredne, zatim golubače, možda baršunovci, zatim djedovi i tako dalje. Činjenica je da te gljive moramo poznavati. A kulinarski su neke gljive vezano uz okus, miris itd. čak bolje od vrganja“, kaže Bojan, koji je također dobar kuhar.

Veliki je ljubitelj miješanih gljiva na žaru i kaže da su najbolje kada ih pripremi odmah nakon što se vrati sa gljivarskog pohoda i gljivarskom užinom razveseli prijatelje.