Mladoženje Otoka traže djevojke

 

Otok kod Sinja u srednjedalmatinskom zaleđu poznat je kao jedna od zajednica s najvećim brojem neoženjenih muškaraca u Hrvatskoj – više od 400 na ukupno 5 tisuća stanovnika. Slično se dogodilo i s drugim mjestima gdje je dosta mladića otišlo u rat, a kad su se vratili, njihove vršnjakinje su se već bile poudale ili odselile. No to je samo jedna strana problema koji ostaje do danas. Zašto je tako, sociolozi i demografi još traže valjanjo objašnjenje.

 

Autorica: Sanja Pražen

Snimatelj: Dušan Vugrinec

 

Nezenje2a

 

Samo 30 –tak kilometara od mora, u zaleđu Splita raširilo se Sinjsko polje. 64 četvorna kilometra plodne zemlje čine ga najvećim krškim poljem u Hrvatskoj.

Sredinom polja protiče Cetina, jedna od najljepših i najčišćih dalmatinskih rijeka. U nju se slivaju i mnoge pritoke pa polje obiluje vodom i stoljećima se ovdje živjelo isključivo od poljoprivrede.

U drugoj polovici prošlog stoljeća brojne su tvornice zapošljavale stanovnike grada Sinja i okolnih sela. No većim su dijelom u posljednjih 20.tak godina u procesu pretvorbe i privatizacije propale, pa prijepodne središte grada izgleda ovako. Posla za mlade jednostavno nema i budućnost im je neizvjesna.

Rano je proljeće i uskoro Zvonka čeka veliki posao. Valja zasaditi povrće na 15 hektara zemlje koju obrađuje.˝Može se živjeti, treba dobro zasukati rukave, ne slušati svakojake priče već krenuti smjelo u život. Kad svi skupa u obitelji rade, kad ostane sve u jednoj kasici može se živjeti odlično.

 

Nezenje4a

Bez žene ne bi mogao ni doći u polje, a kamoli nešto početi raditi. Ona hoda ispred mene i daje mi poticaj˝, kaže ZVONKO BOTICA.

Zvonko je jedan od onih sretnika koji se oženio i zasnovao obitelj. Zašto sretnika? Zato što od 5 tisuća stanovnika njegove općine Otok više je od 4 stotine neoženjenih muškaraca.

Predsjednik općine BRANKO SAMARĐIĆ misli: ˝Možda se mnogi momci srame. Ima dosta dobrih momaka, finih, urednih, pristojnih, rade, ali na žalost nisu našli srodnu dušu da bi sklopili brak.“

60.godišnji Nediljko jedan je od najboljih majstora u Otoku. Nema tog posla u i oko kuće u koji se ne razumije. Pa ipak niti on niti njegov brat nisu se oženili. Ali NEDILJKO MARINOVIĆ se ne žali: ˝Dok je čovjek mlad misli ima vremena, nikad nije kasno, ali godine prođu i gotovo. Ali neka, dobro je biti slobodan. Nije mi niti toliko žao, možda bi pogriješila i ona i ja.˝

 

Nezenje1a

 

Fra MIRO ANČIĆ zna u dušu svakoga i svako mjesto u okolici. Kaže:

˝Neki su se oženili i stvorili obitelj, neki se muče i trude, traže načina da se ožene. A ni sami možda nisu krivi da su u toj situaciji. Znamo da je u Hrvatskoj bio domovinski rat, da su mnogi mladi otišli u obranu. I 4 – 5 godina je prošlo. Njihova generacija djevojaka otišla je svojim putem, nije njih čekala.˝

Površno i senzacionalistički neki su mediji Otok kod Sinja proglasili selom neženja. Istina je nažalost mnogo ozbiljnija, i ne boli samo Otok, već i većinu manjih mjesta u Hrvatskoj.