Mađarska ljuta paprika

 

Okolina Segedina i dolina rijeke Tise osobito su pogodni za uzgoj paprike. Broj sunčanih dana je velik, a povoljna tla, iskustva u uzgoju i volja za eksperimentiranjem Segedinaca doprinijeli su uspjehu, oblikovali su boju, okus i aromu segedinske paprike. Prvo veliko zlatno doba uzgoja bilo je između dva svjetska rata: tada se na ovom području oko 15 tisuća ljudi bavilo paprikom. Tada su proizvođači počeli eksprimentirati kako bi se mogao pripitomiti plod ove biljke koji je bio jako ljut, oštar.

 

Autorica: Zsuzsa Sári

Snimatelj: Zoltán Kajtsa

 

PAPRIKA1a

 

Krv Segedina, tako je zovu. Može biti ljuta, slatka, vatrena. Boja joj može biti zelena i crvena, oblik ravan, šiljast, kvrgav. Može se jesti sirova ili u juhi, u perkeltu ili punjeno. Bez nje je nezamisliv gulaš, riblja juha ili kobasica koja golica nepce.

Anita Molnár je odrasla u Röszki blizu Segedina gdje je u djetinjstvu dio ljeta zajedno s obitelji provodila u polju paprike. Prije nekoliko godina, vidjeviši da su uzgoj i prerada znatno opali, kao profesorica engleskog i povijesti odlučila da će se vratiti korijenima i svojim izložbenim prostorom podići spomenik začinskoj biljci koja je ime grada Segedina i njegove okoline učinila poznatim po čitavom svijetu.

˝Dobro su znali da se tvar koja daje ljutost u prvom redu nalazi u žilicama, a znali su i to da ni sjeme paprike nije za baciti. Spoznali su i to da ako sjeme malo operu, otru njegovu površinu i osuše, pa osuše i zdrobe i kožu očišćenu od žilica, neće više biti tako ljut začin. Od toga je uistinu krenula karijera paprike˝, kaže ANITA MOLNÁR.

Zrelu papriku su nanizali, dok je bilo moguće sušili na suncu, poslije na trijemu i tavanu. Nakon toga su je u drvenom mužaru koji su nekada tjerali nogom samljeli u fini prah.

PAPRIKA4a

˝Striko Miška je stao ovdje gore na nogar, čvrsto se pridržao, nogom je udario prema dolje, koraknuo na ručku i prije nego što bi ručka pala još joj je dao težinu. Time je, nogom tjerao mužar u kojem su tucali začinsku papriku˝, sjeća se dalje ANITA MOLNÁR.

 

Istraživač nobelovac Albert Szent-Györgyi imao je ozbiljnu ulogu u tome što je segedinska paprika postala popularnija u svijetu nego ikada. Naime kada je profesor istražio biljku naišao je na pravi rudnik vitamina C.

U filmu ˝Jedan svjetski bonvivan u Segedinu˝iz 2007. ALBERT SZENT-GYÖRGYI ovako govori: ˝Segedin je bio središte uzgoja paprike i jedne večeri mi je supruga za večeru dala papriku što nisam bio raspoložen pojesti, ali nisam imao dovoljno hrabrosi da joj to kažem.

Tada gledajući papriku padne mi na pamet: ja ovu biljku još nikada nisam istražio i rekao sam svojoj supruzi da ću je radije odnijeti u svoj laboratorij, nego da je pojedem. I još iste noći sam znao da je prava riznica vitamina C.˝

 

PAPRIKA3a

A ANITA MOLNÁR potvrđuje to na svoj način: ˝Svi su nas znali kao predio paprike, zemlju paprike. Neobično mi je što mnogi još i danas vjeruju da je to Mađarska, da ovdje raste znamenita paprika. Danas to nažalost više nije posve istina, ali njen ugled se stvorio u sedamdesetim godinama.˝

Mljevena začinska paprika je karakterističan začin mađarske gastronomije koja pospješuje probavu i blagotvorno djeluje na izvjesne reumatske bolesti ili bolesti praćene vrućicom.

Predmet novog istraživanja može biti zašto se smanjila potražnja za njom. Godišnja potrošnja mljevene začinske paprike je između dva svjetska rata bila najviša, iznosila je jedan kilogram po osobi. To se u  sedamdesetim-osamdesetim godinama smanjilo na polovicu, a danas je palo na 30-40 dekagrama.