Lastovska lijerica – zvuk mediterana

 

Ljerica je trostruno, gudače glazbalo prodorna zvuka, nekada rašireno duž jadranske obale sve do otoka Cresa i istarske obale. Do danas se u živoj uporabi održalo jedino u Dubrovačkom primorju, Župi dubrovačkoj, Konavlima, poluotoku Pelješcu, otocima Mljetu i Lastovu te hrvatskim krajevima istočne Hercegovine. Ljerici srodna glazbala su makedonsko ćemene, bugarska gadulka i kretska lira (lyra). Najpoznatiji hrvatski lijeričar, po čijem je nadimku znana dubrovačka poskočica, bio je Nikola Lale Linđo iz Župe dubrovačke.

 

Reporter: Nebojša Stijačić

Snimatelj: Damir Bednjanec

 

lijerica1

 

Drvo je simbol života. Bilo da daje plodove, služi grijanju ili stolarskom zanatu, na Lastovu je posebno važno za proizvodnju glazbenih instrumenata.

 

IVAN ČIHORATIĆ godinama svira i izrađuje Lire. Zatekli smo ga u razgledavanju drveta od kojega bi kaže, mogao napraviti lijep instrument: “Ovo je dobra prilika, zgodna baš za napravit liru. Stari orah je već dotrajao, nema više dovoljno plodova, treba ga posjeć i ubost novoga. Zato ćemo mi to iskoristit, od njega će biti par dobrih komada za napravit lastovsku liru.”

 

 

lijerica3

Lira ili ljerica – oduvijek je duša svih ovdašnjih zabava, od krštenja i vjenčanja do maškara. Danas je neizostavan pratitelj nastupa kulturno-umjetničkih društava, zimi za domaće, ljeti za strance. Ljerica je praoblik moderne violine, od roda glazbala koji su Nijemci nazivali Leier, a Romani vielle. Porijeklom je iz Grčke odakle se proširilo Jadranom i nekim dijelovima Balkanskog poluotoka.

Ivan Čihoratić jedan je od dvojice preostalih graditelja ljerice na cijelom otoku sa sedamsto stanovnika. S dvadesetosam godina počeo je učiti svirati – malo od starijih, malo sam, i nakon tri godine postao pravi glazbenik. Podsjeća se kako je sve počelo: “Pošto sam ja već svirao duže vrijeme onda me je ponukalo da sam napravim svoj instrument. I tako, eto uz savjete starijih ljudi odsjekli smo komad oraha i komad oskoruše i ostavili da se to suši.”

 

lijerica2

 

Do nedavno je Ivan bio jedini preostali ljeričar u Lastovu. No, s vremenom su se pojavili i mlađi. Ivan kaže kako ih danas sedmero svira, a još je petero zainteresiranih da im prenese znanje: “Sad je tehnika išla naprijed, sad se instrument lakše radi, tako da sad svak od njih ima svoj instrument. U školi to više guramo i kroz njihove nastavnike i kroz vanjske suradnike, tako da je to sad jako dobro.”