Slovenski učenici – čuvari autohtonog sjemena

 

Povrće i voće danas ljepše izgleda zahvaljujući hibridnom sjemenu, koje proizvođačima osigurava veći prinos. Diktat suvremene poljoprivrede bacio je u zaborav brojne vrste koje su se uzgajale genracijama. U Sloveniji postoji još samo 20% autohtonog sjemena. Sve više ljudi svjesno je važnosti domaće proizvodnje hrane i očuvanja  starih, autohtonih vrsta povrća i sve je više ljudi  koji se bore protiv prevlasti velikih multinacionalnih kompanija, koje žele preuzeti nadzor nad sjemenjem. Tamara Urbančič iz Ilirske Bistrice jedna je od njih, a svoje znanje prenosi na djecu u četiri osnovne škole u Ilirskoj Bistrici. Na poljoprivrednim kružocima učenici obrađuju školske eko vrtove, a posebno se posvećuju proizvodnji domaćeg sjemena. 

 

Autorica: Alenka Bevčič

Kamera: Jure Nemec

 

Vrt4

 

Djeca masovno posjećuju poljoprivredne kružoke, što ih Tamara Urbančič vodi u osnovnim školama u Ilirskoj Bistrici, Podgradu, Kuteževom i Košani. Već šestu godinu obrađuju školske vrtove, koji bogato uzvraćaju plodovima.

I za vrijeme dugih ljetnih praznika djeca rado dolaze u školu i vode brigu o biljkama i zalijevanju. U vrtove svake godine nastoje posaditi što više različitih kultura starih autohtonih sorti. Osim salate, radiča i ostalog povrća na gredicama lijepo uspijeva i bilje poput heljde, lana ili slanutka, što ga rijetko viđamo u ostalim vrtovima.

TAMARA URBANČIČ, mentorica poljoprivrednih kružoka kaže: “Poljoprivredni kružoci namijenjeni su obrazovanju učenika osnovnih škola, kako bi se učenici upoznali s proizvodnjom hrane, jer iako žive na selu, imaju sve manje kontakta s prirodom i s proizvodnjom hrane odnosno s time kako hrana nastaje.”

Vrt3

 

Prije nekoliko godina prikupljeno je sjeme od čak 120 autohtonih vrsta graha. Sada se čuva u banci gena na poljoprivrednom institutu. Lani je samo u jednom školskom vrtu proizvedeno toliko sjemena različitih poljoprivrednih kultura, da je više od 200 vrećica podijeljeno i odneseno kućama.

Djeca uče koje biljke mogu rasti zajedno i koje bi se u istom vrtu međusobno križale. Takve su na primjer kupusnjače. Sve biljke ostavljaju da idu u cvijet i sjeme. Pobrali su sjeme repe i Tamara ih je naučila, kako da ga na jednostavan način puhanjem i prosijavanjem kroz sito pročiste.

ANTONIO RENKO iz OŠ Podgrad voli ove aktivnosti: “Sami proizvodimo sjeme jer je otpornije i također zbog toga jer je jeftinije, a čuvamo i stare autohtone sorte.”

POLONA ZADNIK i ŠPELA KRESEVIČ FRANK, iz OŠ Dragutina Kettea u  Ilirskoj Bistrici, također su oduševljene vrtlarenjem: “Biljke su domaće, a to znači da ih ne prskamo. Sjeme je također više prilagođeno ovome području, prilagođeno na zemlju i minerale.”

Učenica ŠPELA KRESEVIČ FRANK, rado će podijeliti svoje znanje: “Sjeme možemo koristiti više godina od primjerice onog kupljenog, što ga možemo koristiti samo jednu godinu, a ovo sjeme možemo koristiti više godina, i ipak iz njega nešto izraste.”

Vrt2

 

Od kada se u školama na ekološki način obrađuju vrtovi, polako se mijenja odnos učenika, pa i njihovih roditelja prema zemlji i domaćoj proizvodnji hrane i sjemena. Roditelji više paze na to kakvo sjeme siju i počinju biti svjesni da industrijsko sjeme, koje je tretirano protiv štetnika, znači otrov za zemlju i hranu. Ujedno se kroz odgoj u školama na selo vraća svijest da je bar djelomična samoopskrba nužna ako želimo jesti zdravu hranu.

ESTER JURIŠEVIČ, ravnateljica OŠ Dragutina Kettea iz Ilirske Bistrice dodaje: “Nekada je bilo samo po sebi razumljivo da obitelj ima vrt, komadić njive ili komad zemlje, na kojoj nešto proizvede zbog potrebe, zbog rekreacije ili zbog pukog užitka, a zatim je došlo razdoblje opadanja. Ponovno uspostavljanje starog stanja znamo da nije jednostavno.”

Iako su na seoskom području, djeci nedostaje i kontakt s domaćim životinjama. Gotovo svatko ima kod kuće mačku ili psa, no kokoške, guske, zečevi i ostale male životinje polako nestaju sa seoskih gospodarstava. Upravo zato im Tamara u škole donese pokazati poneku životinju. U školi u Kuteževom čak imaju kokošinjac sa 3 kokoške i pijetlom -, razumije se, autohtone slovenske pasmine šentjernejski petelin (šentjernejski pijetao). Kroz nekoliko tjedana kokošja će se obitelj još povećati, jer će se izleći pilići.