Velebitska vuna

 

Središnji dio Hrvatske – Lika oduvijek je bio stočarski kraj. Poznat je po autohtonoj vrsti ovce zvane – pramenka. Od nje se dobivalo meso, mlijeko i vuna.  Zbog vrlo hladnih zima,  od vune se ručno izrađiva odjeća, ali i obuća. Dolaskom konfekcijske odjeće gotovo je izumrla tradicionalna proizvodnja. Vuna se bacala.  I nošnje su se mogle vidjeti jedino u Muzeju Gacke u Otočcu.  A onda se dogodilo malo čudo. Udruga za očuvanje tradicijskih zanata “Gačanka” osnovala je centar u kojemu se stječu znanja o cijelom postupku obrade vune, od pranja, češljanja, predenja, tkanja ili bojanja vune. Izrađuje replike narodnih nošnji, ali vole pokatati kako je “vuna i u suvremenom životu čovjeka” dobrodošla.  Da bi se izadile primjerice jedne “Lešćarske coklje” – obuća i starina koja se i danas vrlo rado u zimskim mjescima po kući nosi – potrebno je biti strpljiv i živjeti s prirodnim ciklusom. U sviblju se šišaju ovce. U narednim se mjesecima vuna obrađuje- tka, boji, radi se sukno. Da bi se konačno u zimskim mjesecima plele čarape i radile – coklje.

 

Autorica: Zrinka Krešo

Snimatelj: Damir Bednjanec

 

vuna1

 

U svakome kraju Hrvatske narodna nošnja je drukčija. Već na prvu može se odrediti  dolazi li s Jadrana gdje je toplo ili je s kontinenta gdje su zime hladne. Ova u Muzeju Gacke u Otočcu tipična je lička nošnja. Izrađena je od lana i vune, s time da je upravo vuneni odjevni predmeti određuju –pregača, prsluk, vunene čarape i obuća coklje.

Kustosica Muzeja Gacke Otočac JADRANKA PRŠA objašnjava: “Coklja je obuća koja se nosila ljeti i zimi. Za kišnog vremena baš i ne, budući da je riječ ipak o tekstilu, o propusnom materijalu. Iako su u nekim slučajevima coklje bile opšivene i kožom.”

Čak i kada se prestala nositi tradicionalana odjeća, ličke coklje su i dalje se plele.  Više kao suvenir i zabava ženama u zimskim mjesecima. Posebne su lešćarske bijele coklje koje su sada gotovo zaštitni znak Udruge za očuvanje tradicijskih zanata “Gačanka”.  U svojem centru okupile su sve gospođe koje su voljne sudjelovati u izradi odjeće od vune. Nastarije članice Anka i Kata izrađuju coklje.

KATA DELAČ kaže: “Netko je učio knjigu, netko coklje. I meni je to lipo i ja to volim. Mogu sjediti uvečer. Sama sjedim, a nekad Anka dođe k meni. Sjedim do kasno, i to mi je zanimljivo, ja to volim i ja to hoću.”

A ANKA DASOVIĆ dodaje:  “Ja isto pletem od malena, dok sam bila dijete. Tako sam naučila. Plela sam svašta, naviše veste, pulovere. Mustre kojekakve, to volim i danas raditi. Kad treba pravim i coklje.”

vuna2

Udrugu “Gačanka” prije deset godina u Otočcu osnovala je gospođa Dragica Rogić. Mogli bismo reći u zadnji čas. Naime, već dugo se u Lici, stočarskome kraju poznatom po ovcama pramenkama, ne zna što bi s vunom. Doslovno se bacala. A s time je i tradicija ručnoga rada ovoga kraja propadala. Još su samo ponegdje starije žene izrađivale prekrivače biljce i šarenice.

U Centru za tradicijske obrte uistinu u tridesetak četvornih metara članice udruge demonstrirale su gotovo sve faze prerade vune. Od primjerice, češljanja vune, predenja na preslici, tkanja na tkalačkom stanu.

DRAGICA ROGIĆ je predsjednica Udruge za očuvanje tradicijskih zanata “Gačanka” i prati sve vezano za vunene proizvode:  “Dosta je vuna tražena, jer potiče cirkulaciju. Čak sam se iznenadila koliko ljudi znaju za to, jer nas zovu i traže čarape da bi riješili problem s venama, problem znojenja nogu. Vuna znači zimi grije, a ljeti hladi.”

Sirova vuna pere se u čistoj vodi bez dodataka kemijskih detergenata.  Dakle u njezinoj preradi nema ekološkog onečišćavanja.  A bitno je naglasiti kako se i kod bojenja vune koriste prirodna bojila.

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

Smeđa boja dobiva se od lišća i plodova zelenog oraha. Jasenova kora koristi se za zlatno-žutu boju, a od bobica bazge vuna poprima ljubičasto-plavu boju.

Predsjednica DRAGICA ROGIĆ zna sve tajne obrade vune: “Često se dogodi da, ako idemo ponovno farbati vunu, dobijemo nijansu drugačiju. Jer nikada ne možete točno pogoditi koliku količinu lista ili ploda staviti u vodu. Nekad je on malo zreliji, nekad malo siroviji. I onda dobijete nijansu drugačiju.”

Vunena odjeća može biti i vrlo moderno dizajnirana. Evo primjera iz  najnovije kolekcije udruge “Gačanka”. Mladi su u vunenom, a odrasli u lanenom štihu. U bluzama i vestama prepoznajemo i tradicionalne elemente ličke nošnje s početka priče – iz muzeja. Modeli se i šetaju Otočcem, blizu Muzeja Gacke.  Za ovakvu odjeću najbolja modna pista je je glavni trg i  gradski park.