St. Josef na jezeru Kaltern – škola za 25 đaka

 

Zvone ručno… Nemaju kričavo električno zvono koje plaši učiteljice i učenike. Zvonce označava završetak odmora. U Sankt Josefu na jezeru Kalterer sati prolaze nekako – drukčije.

 

Autorica: Astrid Kofler

Snimatelj: Günther Neumair

 

 zwergeschule1

“Osjećamo pozitivnu energiju – tijekom nastave i tijekom odmora. Djeca se slobodno kreću, posve drukčije nego u velikim školskim dvorištima po kojima se mota dvjestotinjak  (200) djece!”, kaže nam pri prvom susretu učiteljica RUTH PIFFRADER.

Kombinirana nastava – dvadesetpetero djece stane u dvije učionice, u prvoj 12, u drugoj 13. Zajedničku nastavu imaju drugi i treći razred, a u drugoj su učionici prvi, četvrti  i peti.

DIEGO iz četvrtog kaže: “Sjednem do prvašića i osjećam se kao div…” Njegov vršnjak MANUEL uzvikuje: “Sretan sam u ovoj školi. Katkada se svađamo s mlađima, ali se brzo pomirimo.” A BARBARA dodaje: “Ovdje se brže sprijateljimo nego u velikoj školi. Lijepo se igramo, svatko svakoga poznaje!”

Intenzivan rad s pojedincima! Nastavnik izvrsno poznaje svakog učenika. Svatko se u ovoj maloj školi osjeća – smireno i zaštićeno. Ravnateljica BARBARA PERTOLL tvrdi: “Nastava i uspjeh ovise o tome kakve su emocije i mogu li učiti bez straha. Lakše uče uz emocionalnu smirenost. Ovisi o osobi koja vodi nastavu.” Učiteljica Ruth će pak pomirljivo: “Ne bih sve druge samo kudila! I u većim školama ima dobrih odnosa, u drukčijim uvjetima. To sam iskusila!”

zwergeschule3

Važan je odnos! Nastavno osoblje smatra da je djeci, unatoč razlici u dobi – to individualno korisno. Broj je saglediv! Učiteljici matematike ova je školica uzor, to bi htjela svim učenicima. Malo je vanjskih utjecaja, uz obitelj i najbližu okolinu…

Vode računa o svakom djetetu! Kombinirana nastava zahtijeva veću pripremu nastavnika. Djeca se moraju učiti samostalnosti. Učiteljica matematike VERENA THÖNI ovako radi: “Raspolovim sat! Najprije prvašići, pa drugi razred. Dok objašnjavam gradivo prvom razredu, drugi razred dovršava zadaću od jučer. Onda mijenjam pristup.”

 U školici je mnogo toga posve drukčije! Mobingu ni traga, svađe brzo riješe. Nitko se ne može pritajiti ni skriti. Djeca eksperimentiraju i izgrađuju samosvijest… Tako trećašica MARTINA kaže: “Svi smo bliski i dobro se slažemo.” MARCEL broji: “U glavnoj školi grada Kalterna ima 200 i više djece. Volim kad nas je malo.” Oglasio se i NILS:  “Da, htio bih dobre ocjene, recimo iz matematike da preskočim razred.” ALEXANDER ne skriva oduševljenje: “Naše se učiteljice divne. Uz bolje ocjene iz njemačkog i matematike… preskočit ću razred.”

zwergeschule4

U hodniku su stare slike. Nekoć je bilo više prvopričesnika nego danas svih đaka. Nekoć su roditeljski sastanci bili razmjerno rijetki, a danas su roditelji – rado viđeni partneri škole i nastoji ih se što više privezati. Zato učiteljica matematike kaže: “U tako se maloj školi može sjajno raditi. Imamo dovoljno vremena, možemo se posvetiti svakomu u razredu i bolje predavati gradivo.” Ravnateljica Pertoll ipak s nešto zebnje gleda u budućnost: “Ide nam, Škola Sankt Josef ima 25 djece i nadamo se da će tako ostati. Jer jedna se slična školica u susjednom Eppanu bori za opstanak!”

Granica je 17. Nisu ugrožene škole s više od 17 učenika. Ako ih ima od šest do 16, pokrajinska vlada procjenjuje hoće li školicu zatvoriti ili neće.