Festival luka u Makóu

 

Makó je rodno mjesto čovjeka po kojemu nosi ime najpoznatija novinarska nagrada: Josepha Pulitzera. No u Mađarskoj ga zovu i gradom luka. Zahvaljujući izvrsnoj zemlji i povoljnoj klimi ovdje se već dulje od 150 godina uzgaja luk. U rujnu već više od 20 godina festivalom podsjećaju kolikim finim jelima, tjesteninama, dapače, pekmezu može biti osnova ova biljka. Kipovi i zgrade inspirirane lukom pružaju posjetiteljima dojmove za pamćenje.

 

Autorica: Zsuzsa Sári

Snimatelj: Zsoltán Kajtsa

 

onion festival in mako3

Prizor kipa nastalog po luku od 2000. godine dočekuje putnike pristigle u Makó. Djelo postavlja spomen jednom od simbola grada, crvenom luku. Fontana sa cvjetovima luka popularno je sastajalište. Posve je prirodno to što se i u radovima mjesne udruge za ručne radove pojavljuje znameniti simbol. A da se i ne govori o tome da godišnji  festival luka privlači mase posjetitelja u grad.

VILMOS PÁSZTOR je predsjednik Zemaljskog vijeća za proizvodnju luka. On ovako govori: “Velikoj većini ljudi kada čuju Makó odmah pada na pamet luk, a ako se razgovara o luku to ih asocira na Makó. Ali malo ih zna zašto je ova biljka drugačija od drugdje uzgojenog luka. Ovdje je ljeto jako dugo, vruće i poprilično suho, a crna zemlja je veoma kvalitetna. Ovi čimbenici su svojedobno potaknuli proizvođače u Makóu da razviju takvu sortu, odnosno da se bave sortom koja podnosi i ovu jako sušnu klimu. Tako je nastao crni luk iz Makóa koji je kako po hranidbenoj vrijednosti tako i po sadržaju suhe tvari i vitamina daleko bolji od drugih sorti. Nije samo hungarikum (mađarska nacionalna vrijednost) već je i pod zaštitom Europske unije.”

onion festival in mako2

Stranci često tvrde da Mađari jedu luk s lukom. U Indiji ga već dvije tisuće godina znaju kao ljekovitu biljku, koristili su ga za ublažavanje reumatskih bolova. Podjednako se može konzumirati slano i slatko, tvrdi MÁRIA TÓTHNÉ LIBOR: “Pravimo savijaču s pekmezom od ljubičastog luka, zalogajčiće od dizanog tijesta s prženim lukom. Pekmez od ljubičastog luka sam ja napravila. U njemu, naravno, ima ljubičastog luka, grožđica, začina, kao što je primjerice ružmarin, majčina dušica, sve to u svježem stanju. Ima u njemu meda, smeđeg šećera, balzamičnog octa, i sve se prokuha s malobijelog vina. Sladokusci već neko vrijeme poznaju pekmez od  ljubičastog luka, sad pokušavamo da ga i publika zavoli.”

Kakve su povratne informacije? MÁRIA zaključuje: “Mlađima više prija, stariji kažu da oni luk vole za pripremu perkelta. Inače se ljudima sviđa, sve što pripremimo nestane u trenu.”

Prošećete li se Makóom, vidjet ćete da su i brojne zgrade nastale u znaku luka. Do danas u Mađarskoj više od stotinu zgrada različitih funkcija, s karakterističnim stilskim oznakama, obilježava rad arhitekta Imrea Makovetza. Po njemu bi zgrada treba izgledati tako kao da joj je temelj izrastao iz zemlje, a krov se spustio s neba.

onion festival in mako4

U središtu Makóa nastao je najnoviji, simboličan kompleks zgrada organske arhitekture, izrastao iz zemlje stremeći u nebo, a u njemu je kupalište. Na trgu gotovo sakralnih karakteristika okruženom bazenima vodenog parka uzdiže se desetmetarsko Stablo života. Mnogi tvrde da zgrada ima dušu, što zahvaljujući neobičnim arhitektonskim rješenjima može pružiti ne samo tjelesnu već i duhovnu relaksaciju.

Prizor kupola u obliku glavica luka potaknuo je snalažljive žitelje Makóa na izmišljanje jedne neobične delikatese. Tako je nastala makóládé – izvedenica od mađarske riječi za čokoladu – csokoládé/.

Izumila ju je ERZSÉBET BERÉNYINÉ JOÓ, ne bez razloga: “To upućuje na ime Makóa i graditelja Makoveca, a oblikom podsjeća na kupole u obliku glavice luka. Unutra je jedna suha šljiva umakana u tekućinu s cimetom, obložena marcipanom i prelivena čokoladom, posipana turskim prženim lješnjacima. Pravi kuriozitet iz Makóa.”