Rudnik Ridnau – oživljena tirolska povijest

 

Nekoć je rudarstvo bilo unosno: što i nije čudo, jer zlato i srebro, bakar i željezo su bili silno traženi i obogaćivali su feudalce, kneževe i kraljeve, značili su bogatstvo i moć. Jedan od najviših rudnika u Europi smješten je u Tirolu na visini od 2.500 metara, na snježnome brijegu blizu srednjevjekovnoga gradića Sterzinga. Čak su slavni rudari iz Augsburga ovdje tražili srebro. Rudnik Schneeberg radio je do 1985. No njegova povijest nije dovršena – naprotiv, danas rudarska naselja mogu imati i posebnu opremu, mogu postati snježni vrhunac.

 

Autor: Markus Perwanger

Kamera: Agostino Fuscaldo

 

BERGWERK1                                 

Razredni izlet za đake, koji su stigli na područje Rudarskoga svijeta je osobit dan. Uskoro će se otvoriti muzejski rov.očekuje ih put kroz osam stoljeća, od početka rudarstva do naših dana.

Hermann Schölzhorn, rukovoditelj Rudarskoga svijeta Schneeberg kaže: “Prvi se put spominje 1237. povelja govori o kvalitetnom srebru iz Schneeberga. U 16. stoljeću na vrhuncu je rudarstvo u Tirolu, čak i do 1000 rudara iskapaju u Schneebergu olovo i srebro.”

Rudarsko naselje na 2500 metara na Schneebergu – svjedoči o pustolovnoj povijesti. Vadila se rudača nekoliko kilometara od današnje talijansko-austrijske granice. U kasnom srednjem vijeku srebro su prodavalu u Meranu. Tamo su kneževi kovali kovanice. Od 1450., u doba procvata rudnika, isporučuju rudaču u Schwaz u Tirolu. Tamo je bilo bogatih srebrnih i bakrenih nalazišta.

Hermann Schölzhorn kaže: “Rudarstvo je obogatilo tirolske kneževe. Ta su bogatstva doslovce crpli iz rudnika.”

BERGWERK3Interaktivno ćemo pratiti kako su rudari rudaču eksploatirali i s kakvim su naporom centimetar po centimertar bušili brda, kaže Alfred Braunhofer, voditelj muzeja i dodaje: “Tada su dlijeto i čekić bili jedino rudarsko oruđe. Pokazat ću kako rudu iskapam. Lako je zamislivo, koliko je dugo trajalo da se u rudniku iskopa samo nekoliko metara.”

Mračno je bilo u rovovima, tijesno i vlažno. Prah je mutio pogled. Posljedice za rudare su bile dramatične, već su ih u mladosti većinu mučile plućne tegobe i reuma, mnogi su poginuli. O tome govori i Edeltraud Helfer, muzejska voditeljica: “Radili su na visini, gdje je bilo puno snijega, otuda ime Schneeberg, što u prijevodu znači Sniježna gora. Rasvjeta su bile uljanice, svugdje je bilo mračno vlažno. Rudari nisu doživjeli osobitu starost, uvjeti rada su bili teški i nimalo jednostavni. Ipak su se rudari ponosili što su rudari. To sam čula od oca, i on je bio rudar.”

Bivši suradnik nosi rudarsku crnu uniformu. Bijaše mučno i opasno, kaže danas osamdesetdvogodišnjak Heinrich Maurmair, nekada rudar u Schneeberg/Ridnau: “Doista nismo imali izbora. Bez rada u rudniku ne bi bilo novaca. Danas je to nezamislivo, ili ne? Sve sam ja to doživio.”

rudnik ridnau2

Ruda koju su nosili u dolinu potjecala je iz jednog od najviših rudnika Europe – iz rudnika Schneeberg. Brojevi su se smanjili: Tijekom stoljeća je iskopano 130 kilometara – i do tisuću rudara je živjelo u naselju Sv. Martin na visini od 2.500 metara.

Kamene su gromade prenosili životinjama za vuču i na saonicama, po šinama i razrađenim cestama. Mlađe su dvorane ostale nepromijenjene, pa su ih restaurirali. Danas su dijelom turističke ponude. Strojevi se uvode ispod površine u malo većoj dubini se odvaja kameni materijal. Dakako odvajanje se vrši i pomoću kemijskih metoda.

Schneeberg: Povijest se oživljuje u muzeju – kao da je danas.

Zvoni zvono… “Sretno!”