Buša, autohtona kravica hraniteljica

 

Početkom prošlog stoljeća u najsiromašnijim, krškim dijelovima Hrvatske  kao što su Lika i dalmatinska zagora gotovo da nije bilo obitelji bez barem jedne buše, male krave koja je značila život. Mesom i mlijekom hranila je obitelj, vukla je plugove, koža se koristila za obuću i koješta drugo. No onda su u poljoprivredu uvedene mnoge mesnatije i mliječnije pasmine, stigla je i mehanizacija, gotovo 3 četvrtine stanovnika odselilo je u bogatije dijelove zemlje, buša je počela nestajati. Prije 20-tak godina u Hrvatskoj je bilo samo 100-tinjak grla. No nekoliko zaljubljenika u tu kravicu hraniteljicu pokrenulo je zaštitu i obnovu tog autohtonog goveda, i sada ih je u Hrvatskoj sve više, trenutno oko 700.

 

Autorica: Sanja Pražen

Snimatelj: Damir Bednjanec

 

KravaBuša3

Samo nekoliko od svojih dvadesetak kravica Ivica pomuze s vremena na vrijeme. I to samo za potrebe obitelji. Ovaj učitelj u osnovnoj školi ne drži svoje stado zbog mlijeka, već iz ljubavi prema pasmini koja je othranila nekad brojno stanovništvo ovog siromašnog krškog kraja. Upravo je on bio jedan od pionira koji su prije petnaestak godina krenuli u borbu za održanje pasmine u izumiranju.

Buša, autohtono hrvatsko govedo, dnevno u prosjeku daje od 4 do 6 litara mlijeka. Doduše, Ivica tvrdi da se u ovakvim uvjetima uzgoja u štali, uz samo litru krmiva dnevno, ta količina može i udvostručiti. Tako bolje buše godišnje mogu dati i 6 puta veću količinu mlijeka od vlastite tjelesne mase i usporediti ih se može sa simentalkama koje daju 4000 litara mlijeka.

IVICA FRANIĆ smatra: ˝Najznačajnije je bilo to što je buša u mogućnosti preživjeti i dati 4 – 5 litara mlijeka, a da dobije, kao što se kaže, šaku sijena.

Da dobije, kao što su naši stari hranili blago, ‘pod pazuhom’, samo koliko sijena pod rukom smotaš i daš joj, a ona je opet hranila obitelj, i u takvim siromašnim uvjetima.˝

KravaBuša4Iako ga je malo, mlijeko buše veoma je hranjivo, bogato mineralima i  bjelančevinama, s čak 6 posto mliječne masti.

Proizvodi kao što su maslac ili tradicionalni sir škripavac, nazvan tako zbog toga što škripi pod zubima, iznimne su kvalitete i mogli bi postati jedan od aduta ličke gastroponude.

Na krškim poljima Like i dalmatinske zagore nekada je paslo gotovo milijun goveda, prilično nezahtjevnoga i jednog od najmanjih na svijetu. Buša je visoka do 110 centimetara i teška 200-tinjak kilograma. Nastala je križanjem udomaćenoga goveda s Bliskog istoka s divljom govedima iz jugoistočne Europe. Tijekom 6.500 godina koliko je ovdje savršeno se prilagodila.

Čvrsta je, žilava i otporna na bolesti, pa je idealno govedo za ekstenzivan uzgoj u krajevima siromašnima pašom. Vrlo je pokretljiva. Osim trave, poput koze svojom srnećom gubicom brsti i grmlje, čisti zapuštena područja i pridonosi bioraznolikosti.

Buša je vrlo koščato govedo i nije baš isplativa  što se mesa tiče, jer je samo trećina njezine mase iskoristiva.

KravaBuša2No svi uzgajivači i zaljubljenici u ovo govedo tvrde: nipošto se ne može reći da je buša neekonomično govedo.

˝S obzirom na svoju prehranu u kojoj je vrlo malo zahtjevna izuzetno je žilava i otporna životinja. Ma koliko malo uzimala, puno daje,˝ tvrdi mesar Robert, koji je stado od tridesetak grla nabavio prije 3 godine s vizijom da bi u budućnosti cijela obitelj mogla od toga živjeti. ROBERT ČAČIĆ stoga zaključuje: ˝Nekada se u obitelji posvađamo, ali sve nas krava pomiri, zbog te moje ideje. To je dosta ozbiljan i skup projekt, i sve financije moraš pretočiti u veliku ljubav da bi bio na nekakvoj nuli˝.

Kvalitetno meso buše i koji komadić ličke janjetine, uz dodatak  kupusa i korjenastog povrća, glavni su sastojci kalje, zimske hranjive juhe koja liječi i dušu i tijelo.