Algyő pisanice čuvaju stare karpatske običaje

 

Čudesno lijepo i krhko, trenutno, a ipak svevremeno. ˝Pisano˝ jaje savršen je simbol cjelovitosti života. Radionica za ukrašavanje jaja u mađarskom gradu Algyő izvrstan je primjer nastavljanja života tradicija. Oni koji navrate ovamo mogu se upoznati s narodnim običajima Karpatskog bazena vezanim uz uskrsni blagdanski krug, gdje su se djevojke za polijevanje na uskrsni ponedjeljak momcima zahvalile obojenim jajima. Vremenom su se održale brojne tehnike ukrašavanja, kao primjerice struganje, opletanje ili tehnika ukrašavanja voskom.

 

Autorica: Zizsa Sári

Snimatelj:  Zsolt Szél

 

decorated eggs3

 

U kreativnoj kući u Algyő u sastaju se djevojčice i djevojke da bi usvojile tradiciju svojih prabaka u ukrašavanju jaja, koja je već u nestajanju.

Znanja im prenosi umjetnica narodnog obrta Nóra Bereczné Lázár, koja je prije nekoliko godina posvetila mnogo energije proučavanju finesa, sustava motiva i simbola u oslikavanju jaja. Kako je u ukrašavanju jaja stekla brojna strukovna priznanja, pomislila je da stečeno znanje, svoje doživljaje i iskustva, može prenijeti zainteresiranim mladima.

Evo kako, govori NÓRA BERECZNÉ LÁZÁR: ˝Stružemo prema posve drugačijim uzorcima nego što pišemo. Postupak pisanja voskom je arhaičniji, tradicionalniji, ono što sad radim to je crtkanje. I struže se prema sasvim drukčijem bogatstvu uzoraka. Nekad su uglavnom muškarci strugali – pastiri i konjušari, dok su čuvali životinje vani na pusti, kad su imali vremena. To traži snažnu mušku ruku, naša nježna ženska ruka nije naučena na to. Kokošje jaje prvo obojimo, potom kako i naziv kaže stružemo po površini. Uzorak, obojeni dio potom istružemo sa jaja.˝

Radionica za oslikavanje jaja djeluje već četiri godine. Počeli su usvajanjem najjednostavnijih tehnika, brusili su svoja znanja i razvijali spretnost ruku tako dugo sve dok nisu nedavno na jednomdržavnom natječaju pobijedili i dobili ministarsko priznanje.

decorated eggs4

 

NÓRA BERECZNÉ LÁZÁR, koja ima i titulu Mladog majstora narodne umjetnosti, opisuje njihov postupak rada: ˝Ono što znamo, isprobamo, onamo kamo možemo, stignemo. Smatram veoma važnim da odemo na lice mjesta, pružateljima i sakupljačima podataka. Da se mlađi sretnu s vremešnim tetama i strikama. Tako nauče sve finese sakupljačkog posla. Ovdje učimo o uzorcima Gyimes i onima iz Moldve, rumunjske pokrajine.

PETRA BALÁZS, članica radionice pisanica u Algyőu, kaže: ˝Nora nam mnogo priča o tradicijama, kakvu priču ima poneki uzorak i tko ga je smislio.˝

IZABELLA NACSA u sjećanja je ponajviše zadržala priču o plavim jajima: ˝Momci su ih dobivali od djevojaka kada su im udvarali, a djevojka nije željela imati ništa s njim. Bilo je to simbol odbijanja.˝

I EDIT BODNÁR ima svoje razloge zašto je ovdje: ˝Sviđa mi se ova radionica jer sve mlade djevojke dolaze iz raznih pobuda. Netko polazi školu primijenjenih umjetnosti i zato ga ovo zanima, netko radi očuvanja tradicije, netko bi želio oživjeti tradiciju u svom selu.˝

NÓRA BERECZNÉ LÁZÁR dodaje ˝Zajednice smo koje žive sa zemljama, narodima i kulturama oko nas. Ja učim djevojke dauvijek ostanu otvorene, da zadrže zanimanje zadecorated eggs7 kulturu. Neka ostanu primateljice i isprobaju pojedine postupke i tehnike, eksperimentiraju˝.A mlada KATA PIGNICZKI potvrđuje: ˝Na kraju ako mi ne radimo i teta Nora nas ne poučava, onda će se nakon nekog vremena ovo izgubiti.˝

˝Ja vjerujem da se ove tradicije mogu sačuvati za budućnost. Ali kako, to je vrlo teško. Hoće li ostati na polici u muzeju kao neka zaključana, uskladištena stvar ili ćemo prenošenjem u naš stvarni žvot sačuvati. Pisane motive iz Đimeša već vidim na dodacima narodnih nošnji, na torbicama i nakitima i djevojke također potičem na to˝, kaže NÓRA BERECZNÉ LÁZÁR. ˝Jer tradicija nije čuvanje pepela, nego prosljeđivanje plamena.˝

Ova misao Tomasa Morusa, napisana prije više stotina godina, osobito vrijedi za odane, entuzijastične mlade članice radionice pisanica u Algyőu.