Sanjkanje u Unterammergau

 

Sve je bijelo i hladno. Predivan snježni krajolik. Što se sve tu može raditi? Primjerice, sanjkati se. Spindler Sepp je pola života proveo upravo na sanjkanju. Čim padne prvi snijeg, pa dok ga ima imalo, on i njegovi prijatelj ne mogu izdržati. Svako malo jure na svoj brijeg, svoje sanjkalište. No prije tog užitka moraju se naraditi, jer moraju sagraditi svoju ledenu stazu. A Spindler je za to pravi stručnjak.

 

Autori: Melanie Anweiler i Alexander Laudien

Snimatelj: Gabriel Streif

 

Rodelbahn3a
Čim padnu prve pahuljice, ovom čovjeku počinje najljepše i najuzbudljivije doba godine. Tada se može potpuno prepustiti svojoj sportskoj strasti.

O sebi SPINDLER SEPP govori: ˝Po zanimanju sam bio poštar. Rođen sam u Unterammergau-u i tu još stanujem. Meni je sanjkanje bilo i ostalo hobi. Pa i danas sam u to zaljubljen kao prije. Otkako sam u mirovini, svaki sam dan na snježnoj stazi, i ljeti i zimi. Baš to volim.˝

Njihova je staza jedna od najdužih. Ddanas se više ne grade tako duge staze. Duga je 1.100 metara, a ima 165 metara visinske razlike. Nagib joj je 15 posto.

˝Danas se ne bi smjela graditi takva staza˝, ističe SPINDLER SEPP, ˝Jer je gornja granica 13 posto, a naš je nagib na startu znatno viši, viši je od 30 posto. Još je 1980-ih naša staza bila previše opasna. I ja sam to iskusio, jer sam na njoj slomio kralježak na natjecanju za Europski pokal 1981. Jedanaest sam tjedana nosio steznik. Onda su uslijedile mnoge nesreće. A upravo zbog tih nesreća sve je manje bilo sportaša koji su se usuđivali tako ekstremno sanjkati… I tako… Sve se ugasilo 1998.˝

Mala družina ide po vodu i prskalicu, kako bi poprskali stazu.

rodelbahn4aOni su se okupili u počasnu udrugu ekstremnih sanjkaša. Svi oni imaju duboku vezu sa sanjkanjem, svi su se nekoć natjecali, a ima ih još aktivnih. Ali sportom se sada bave samo rekreativno. Svake se zime narade kao mravi kako bi dobro pripremili svoju stazu.

˝Čim padne prvi snijeg, mi taj snijeg učvrstimo. Stazu dobro zalijevamo sutradan, pa i prekosutra˝, dalje nas vodi SPINDLER, ˝Nakon tri-četiri dana ispitamo tvrdoću leda, a onda po njoj prijeđemo blanjalicom!˝

Vrlo je naporan taj posao. Prijatelji posvećuju puno vremena i energije svom sanjkalištu. Otkad je staza dotjerana – a bilo je to potkraj 1990-ih – i staro i mlado uživa bez opasnosti u lokalnim snježnim radostima.

Dobro znaju: za budućnost ovoga sporta najvažniji je podmladak. Zato se SPINDLER osobito za to zauzima: ˝Tako to ide… A mene veseli rad s djecom. Djeca su oduševljena i prijamljiva. Moraju se malo zabaviti, to ne smijemo gledati previše ekstremno, ne smijemo im to uzimati za zlo, jer to je zapravo divno!˝

Rodelbahn2a

Dok se dečki spuštaju saonicama, objašnjava: ˝Važno je ispravno sjesti, odraziti se… Kad vozimo ulijevo, moramo tako držati sajlu… Ruku ovamo, desnu nogu onamo.. Onda se propnemo, lijeva ruka na tlu, uvučemo glavu, rame posve lijevo, pa se saonice zanesu ulijevo!˝

Sanjkaju se kao pravi profesionalci. Domaćim momcina to je velika pustolovina nadohvat ruke, ispred samih kućnih vrata. SPINDLER zaključuje posjet riječima: ˝Sretan sam da su mi žena i djeca puni razumijevanja. Djeca kažu da će biti puno bolje ako kupim gorski bicikl, ili neka jednostavno odem na šetnju. Kažu: ´Svaki si dan na toj stazi, daj radi nešto drugo, pa ne možeš i ljeti i zimi svaki dan provoditi na stazi´. Ali što ću kada toliko volim tu našu stazu, to naše sanjkalište. Meni je to sve…˝