Tone Kralj – sjećanje na umjetnika

 

Tone Kralj, jedan od prvih umjetnika slovenskog ekspresionizma, bio je vrlo aktivan na području uz granicu između Italije, Slovenije i Austrije. Izrazita simbolika sakralnih oslikavanja, što su u crkvama u dijaspori nastajala sredinom tridesetih godina prošlog stoljeća, evocira teška povijesna vremena, a istovremeno ulijeva vjeru u pravednost među narodima I pobjedu univerzalnog dobra.

 

Autorica: Deva Cristina Pincin

Snimatelj: Maurizio Gallinucci
tone kralj1Hodočasnički put na Svete Višare u Kanalskoj dolini već stoljećima povezuje slovenske, talijanske i austrijske vjernike. Marijino svetište je 1930. godine veličanstvenim freskama ukrasio svestrani slikar Tone Kralj, koji spada među prve začetnike slovenskog ekspresionističkogpokreta.

Povjesničarka umjetnosti VERENA KORŠIČ ZORN priča njegovu priču: ˝Kralj je bio svestrani umjetnik, pravi renesansni talijanski uomo universale. Bavio se slikarstvom, kiparstvom i grafikom na sve moguće načine. Sakralnoj umjetnosti kumovala je prije svega njegova odluka da ostane na području Primorja. U teškim vremenima, kada je slovenska riječ bila izbrisana iz javnosti, Tone Kralj je odlučio da će ostati na tom području kako bi bio od pomoći ljudima, kulturnim djelatnicima i svima koji su se borili protiv diktature za pravo korištenja svog vlastitog jezika.˝

 

 

U razdoblju između dva svjetska rata Kralj je oslikao i mnoge druge crkve u Primorju, kako u Sloveniji tako i na cjelokupnom teritoriju uz granicu, što je nakon Prvog svjetskog rata pripao Italiji.

Veličanstvene freske u crkvi Svete Trojice na Katinari kod Trsta spadaju u sam vrh Kraljevog umjetničkog stvaralaštva. Cijeli crkveni prostor zauzima monumentalni križni put, što počinje i završava kod glavnog oltara.

 

tone kralj4

VERENA KORŠIČ ZORN dalje objašnjava samo djelo: ˝Tu možemozamijetiti čudesnu Kraljevu sposobnost udruživanja više stilova istovremeno u jednu cjelinu: lijepu secesijsku liniju, ekspresionističke figure i već je vidljivo usvajanje nekih stilskih elemenata nove stvarnosti.˝ I nastavlja: ˝Kada kročimo u katinarsku crkvu, čini se da čujemo Kristove riječi: Bože moj, zašto si me ostavio? No, zanimljivo je što je na svodu lađe naslikao likove četvorice evanđelista s otvorenom knjigom s natpisom: ˝Ljubi bližnjega svoga kako ljubiš samoga sebe.˝ To su znakovite riječi. Čini se da su bile namijenjene upravo tadašnjim vlastima koje su tako nemilosrdno postupale prema drugim ljudima.˝

U tematiku pasije Kralj je spretno unio prikrivenu simboliku i promijenio je u izražajnu ispovijed o patnji ljudi u razdoblju fašizma.

 

Višeslojnu poruka sa sakralnih slika Tone Kralja osjećamo i u pevmskoj crkvi na području Gorice, no tamo su ikonografski motivi puno svjetliji i prije svega izražavaju nadu u pobjedu  dobroga.

I napokon VERENA KORŠIČ ZORN zaključuje: ¨Papa je s Konstantinovim križem dao slobodu kršćanima, tako da se nisu trebali više sakrivati po katakombama, nego su mogli javno izražavati svoju vjeru, što je i simbolički u odnosu na vrijeme nastanka tih djela, to je bilo 1934. godine.  Isto je i sa svetištem: staro se ruši, nastaje novo. U svemu tome ima puno dvostrukog značenja.˝

Kraljeva djela usko su povezana s vremenom u kome je stvarao. U današnje vrijeme, kada se svuda sve više susreću različiti narodi i kulture, njihovo prenošenje poruka još je uvijek vrlo aktualno.