Biskupija Marienberg širi knjižnicu

 

U gornjem Vinschgau-u koči se samostan Marienberg, simbol regije. Nije slavna samo po romaničknim anđeoskim freskama u kripti, nego i po svojim knjigama. Desetljećima su knjige skupljale prašinu u nedostatku prostora, jer su sobe bile uske i mračne, nije ih se moglo zgrijati, a nije bilo sredstava za bolji smještaj. Sad se ˝Projekt novogradnja˝ više ne može zaustaviti. Nije to samo financijski, nego i arhitektonski izazov, jer je novogradnju trebalo smjestiti ispod zemlje.

 

Autorica: Christine Helfer

Snimatelj:   Marco Polo

 

kloster_marienberg1a

 

Samostan Marienberg kod Burgeisa. Sad u najvišoj benediktinskoj opatiji Europe raskošno grade. Arhitekt Tscholl i opat Spanier nadziru u Egidijevoj kapeli. Ovdje će biti suvremena čitaonica.

Arhitekt WERNER TSCHOLL pokazuje: ˝Ovako sam to zamislio: do visine od 210 centimetara bijelo staklo, tako da nitko ne može viriti unutra, a iznad toga prozirno staklo da ulazi dnevno svjetlo.˝

Bio je to građevinski izazov u svakome pogledu. Iznad zemlje, u bivšem velikom perivoju gradi se čitaonica, a do nje Arhiv. Korpus biblioteke takoreći je u utrobi monumentalnoga samostana. WERNER TSCHOLL nastavlja: ˝Uvidjeli smo da možemo graditi samo na obronku! Biblioteka mora biti ispod zemlje. Siluetu samostana nipošto ne smijemo mijenjati. Pa to je simbol ove regije. Sretna slučajnost: perivoj je visoko u građevinskom objektu pa smo tako našli mjesta za masivnu novogradnju.˝

kloster_marienberg8a

Oba su knjižnička kata ispod razine klaustra. Stara zgrada i zidine – nije to lako. Sjajno se nose sa starogradnjom i ruševnim zidinama, iako je bilo dosta poteškoća, potvrđuje TSCHOLL: ˝Najteže je to graditi… Imali smo prastaru zgradu. Djelomice su se zidovi urušili… Ovdje će biti svih devedeset tisuća knjiga samostanske biblioteke na visokim policama.˝

Arhitekt ovom povijesnome mjestu pristupa služeći se vrlo jednostavnim materijalima, pa i betonom. Na stropu nove biblioteke vidi se izreka samostanskoga ljetopisca koji se zvao Goswin i koja potječe iz 1350. Godine. Taj je citat svojevrstan uvod jer se u njemu spominje ˝in uno volumine – jedna velika cjelina˝. To su upravo i pokušali ovdje: skupiti sva blaga u toj velikoj cjelini.˝

Marienberg ima i neprocjenjive, rijetke tiskane knjige, kao što je ˝Hortus Eystetensis˝ (Perivoj bavarskoga biskupa) iz 1613., botanička zbirka s puno bakroreza. Vrijedna djela i raritete, dijelom iz 12. stoljeća, opat Markus čuva u svojim privatnim odajama, jer stara je biblioteka bila u tako nezavidnome stanju da su se knjige ondje mogle oštetiti. Opat MARKUS SPANIER otkriva svoje skladište: ˝Iznad knjiga su cijevi, vodoinstalacije… Tako skučen prostor… Knjige su u starim prostorima stalno bile u opasnosti.˝

kloster_marienberg6a

Benediktinska je zaklada imala biblioteku od svojih prvih početaka u 12. stoljeću. U samostanima su zdušno prikupljali znanje i mudrost, prema onoj staroj poslovici da je samostan bez biblioteke kao utvrda bez oružarnice. Opat SPANIER ističe: ˝Svi su zapravo htjeli da samostani budu utvrde, dakako, u duhovnome smislu. Uz argument – ako bi vjera ili samostanska zajednica bile u opasnosti.˝

Nova će biblioteka stajati oko dva 2,5 milijuna eura, djelomice iz proračuna pokrajine Južnoga Tirola. Samostanu treba još 1,4 milijuna eura, jasno je opatu spanieru: ˝Nesumnjivo, velik je to novac. Toliko nećemo nikada imati. Samostani su uvijek imali skupe, a neisplatljive projekte…˝

Nova će biblioteka biti otvorena vanjskim posjetiocima, prema izričitoj opatovoj želji. Jer samo tako jedan samostan kao Marienberg može i dalje biti duhovni centar svoje regije.