Gospa Sinjska i drvorez

 

majstor1 

Od Svibanjskih pobožnosti Hrvati rado idu čudotvornoj Gospi Sinjskoj u pohode, koji će vrhunac dostići masovnim hodočašćem u kolovozu. No ne dolaze samo vjernici, već i ljubitelji narodne umjetnosti. Jer tu je, među običnim klecalima, jedinstvena klupa rezbara Ante Delaša.

Upućeniji će se putnik, idući tim tragom, odvažiti i na posjet obližnjoj Vrlici.

Ondje je, naime, samostan u kojemu fra Leon Delaš, sin samoukog umjetnika, čuva njegovu zbirku radova. Stolar po struci najprije je radio veće uporabne predmete, da bi prešao na sitne umjetnine – obično od orahova drva,  a često i korijena. Najproduktivniji je bio zadnjih godina života, provedenih kod sina, svećenika koji je tada službovao u župi blizu Köllna.  

Fra LEON DELAŠ rado pokazuje gusle koje je njegov otac napravio u 80-toj godini života: “Ovakvih gusala je napravio sigurno preko 50. Inače su od jednog komada, osim ručice. Ovdje su zmije, na vrhu alkar, ovdje je konj, a sprijeda je ovan.”

Među prepoznatljivim su motivima hrvatski pleter i orao – simbol slobode. Razlog je tomu svakako položaj rezbarova rodnog sela Zelova na raskrižju puteva i povijesnoj vjetrometini različitih vlasti.

Blago pokojnog majstora Delaša danas je razasuto po cijelome kraju – od sinjske općine i samostana, Viteškog alkarskog društva, do privatnih zbirki. Posljednju organiziranu izložbu priredio mu je 1994. Etnografski muzej u Splitu. Tamo se još čuva poneka sitnica, kojoj bi privremeni čuvar ove obiteljske baštine najradije predao zbirku, kako bi joj osigurao dostojnu budućnost.