Prema  legendi – u nekom bezvremenome vremenu, u dolinu je došao stari car i plemići u crnome.

 

adj slike.38

Umorni je car našao špilju, sjeo na bijelo kameno prijestolje i utonuo u dubok san. Ostali su vitezovi. U šumama su vile kolo vodile. I koboldi, vražići tintilinići – u potrazi za čarobnim travama i  korijenima. Tu su krila sokolova, mekana srnina koža, oštri veprovi zubi… Puhao je jak vjetar pa ponio ta knila, tu kožu, oštre zube i šumske trave, a sve to se na mjesečini pretvorilo u srebrni prah.

Spustio se on i na vitezove. Neuhvatljivo ih je svladao. Vitezovi su dobili drugi oblik… Crni  šišmiši, vladari noći, zauvijek bdiju nad dugim odmorom svojega gospodara.

Puno je legendi o Val  Rosandri. Mnoge su nadahnute dolinskim špiljama.

Karlo Veliki… Lijepe vile… Prgavi koboldi…

“Škrat”: gnomi i mali tintilinići tvore usmenu predaju gotovo cijele Europe. Žive ondje gdje ne dopire sunčeva svjetlost, među stalaktitima i stalagmitima, u tmini toga svijeta što ga je stvorila voda.  Kilometri galerija koje se raščlanjuju u stotine špilja!

adj slike.41

To su uglavnom ostaci, kažu stručnjaci, složenih struktura koje je erodirala rijeka koja tu teče.

Nakon 1885. godine i izgradnje pruge Trst-Erpelle počinju prva istraživanja ovog podzemnog svijeta… Špilja snova… Špilja galerija… Procjepi… A u mnogima se sklonio šišmiš, simbol tajne.

S njime i mikrofauna koja je brojem svojih vrsta među najbogatijima i najzanimljivijima u regiji.

Taj podatak ilustrira svu hidrogeološku složenost ove doline. Zoolozi su svrstali organizme koji žive u podzemnim vodama… Stigobi… Stigofili… Stigoseni… Svi ti nazivi vuku zajednički  korijen iz mitologije, jer rijeka Stiks bila je obvezan prijelaz ljudi u svijet sjena.

A u još dalja, “predznanstvena” vremena, seže podrijetlo šišmiša – njihovi prvi fosili stari su 50 milijuna godina. Neobične su osobine tih sisavaca, jedinih sisavaca koji znaju letjeti, a iznimno  složen sistem radara i ultrazvuka omogućava im da vide u  potpunome mraku..

Ostavljajući svijetu srednjovjekovnih bajka njihova demonska bića, ove i druge životinje, koje ubrajamo u vrhunski “specijalizirane” kralježnjake, tonu u zimski san i tako mogu prezimiti bez hrane.

Ljeti se neumorno obavlja “biološki nadzor” nad kukcima koje znanstvenici zovu “noćnim  lastavicama”.

Mario Luzi: UMIRUĆA  VRSTA

 adj slike.25“PLANINE. Ta planina.

Cvatu oblaci iz naručja i iz rebara,

na većoj visini rasplinjava im se obris,

oblaci se slažu i unutar oblaka preslaguju,

pretaču jedan u drugoga svoju tminu,

uzajamno se razdiru, neki idu prema svjetlijim prolazima,

a  neki prema crnome zidu i  evo nas…

sokol se želi u čudesno smrskati,

pa onda u smjesu zraka i svjetlosti…”