Je li u te litice prodrla  voda, a vjetar ih izjedao? Je li led zatočio kamen, a Sunce ga osušilo dahom mora? Jesu li prirodne energije sazdale dolinu u tršćanskome Carsu? Možda, ali ovdje se rađa i druga povijest doline imenom Val Rosandra u pokrajini Friuli Venezia Giulia… O njoj govori dokumentarac talijanske televizije RAI.

 

Autorica teksta: Mariolina Errico

Snimatelj i redatelj: Giorgio Gregorio

 

 adj slike.01

 

U bezvremenome vremenu – bajka:

Krhku su kneginjicu, zbog predivne ružičaste puti, prozvali Rosandra. Opaki ju je čarobnjak  zatočio u svoj tužni dvorac. Ali… Onuda je prošao vitez, čuo za nesretnu kneginjicu, izazvao i porazio čarobnjaka. Zla čarolija je prestala. Rosandra je oslobođena.

Bila je velika gozba. Vitez je prisegnuo na vječnu ljubav. Ali čekalo ga je more. I brod. Otišao je pun nade u sretan povratak…

Međutim, na moru – iznenadna oluja … Brodolom… I mladoženja je nestao u valovima. Vijest je stigla u dvorac. Plavokosa je kneginjica stalno plakala, nije znala za odmor dan i noć.

adj slike.03

 

Puhao je nemilosrdni hladni sjeverac. I pretvorio ju je u kamen.

Tolika je bila Rosandrina tuga da se litica skršila, a njezine suze upale su između stijena.

Slabašni je vodeni tok jačao i odlučio se za silazak prema moru!

Postao je bujica i izbrazdao tlo stvarajući vodoskoke među sivim liticama.

Vjetar je izdaleka nosio sjemenke i zamolio Sunce da grije zemlju. Pa je još zamolio kišu da pada. 

 

adj slike.07

 

Nicalo je cvijeće… Nepoznate biljke, one iste koje je vitez vidio na putu u daleke zemlje. 

U vodi su se pojavile ribe … Ljuskari i žabe…

U šumama su se skrile zmije, gmazovi i druge životinje… 

Na nebu su letjele ptice… Mudre su sove čekale noć.

Crni su šišmiši naselili špilje.