Tolminska korita

 

Korita Tolminke i Zadlaščice među najomiljenijim su izletničkim točkama tolminske općine, na krajnjem zapadnom rubu Slovenije. To ne iznenađuje, jer su divlja i slikovita i zbog toga i zaštićena kao spomenik prirode. To je jedini primjer koritastog ušča u   Sloveniji. Nadahnjujuća su prije svega zbog svoje iskonske ljepote i jedno od rijetkih mjesta na kojima još živi autohtona sočka pastrva.

 

Autorica: Zarka Kambič

Snimatelj: Silvio Plavec

 

Tolmin5

Neoskvrnuta Tolminska korita – zajednički je naziv za korita rijeka Tolminke i Zadlaščice. Bistre modre rijeke tijekom tisućljeća izdubile su svoj put kroz stijene. Nalazimo ih na ulazu u Triglavski nacionalni park, uz podnožje planina, duboko u dva tjesnaca.

Put do njih vodi prema dolje po brojnim stepenicama. Za posjetitelje su ih prije  pred 50 godina u stijenu uklesali članovi Turističkog društva Tolmin. Uredili su turističku stazu, koja kružno vodi oko korita obiju rijeka. Pritom trebamo prijeći preko nekoliko brvana i mostića.

Tolminska korita jedini su primjer sljeva u koritima u Sloveniji. Rijeka Zadlaščica tu se ulijeva u Tolminku. Na ušću je na nadmorski visini od 180 metara – najniža i zamalo najjužnija točka triglavskog narcionalnog parka

Rijeka Tolminka izdubila je 200 metara dugi tjesnac. Među stijenama je izoblikovala prolaze i zarezala ih 60 metara duboko. Prizor koji gotovo da oduzima dah je pogled s Vražjeg mosta (Hudičev most), koji povezuje obje obale tjesnaca. Dječak kojeg smo susreli kaže: “Gore je jako zastrašujuće. Ali je lijep pogled odozgor. Vidi se rijeka Tolminka.”

Tolmin4

Modrozelena rijeka ima temperaturu od samo 5 do 9 stupnjeva Celzija. Nakon kraćeg pljuska, koji na ovom području zbog miješanja različitih zračnih struja nije ništa neuobičajeno, potpuno promijeni svoju boju. A to pustolove niti malo ne odvraća od adrenalinskih podviga. Vražji most je naime također omiljena točka za vratolomna spuštanja užetom.

Korita Zadlaščice kraća su i zatamnjenija od Tolminskih. I više su obrasla biljem. Vegetacija je ovdje zbog izrazite vlage i toplijeg mediteranskog podneblja tijekom cijele godine izuzetno bujna. Karakteristično je ispreplitanje alpskog i submediteranskoga raslinja.

U koritima Zadlaščice nailazimo na veliku stijenu, koja se uklještila na uskom dijelu tjesnaca. Budući da je trokutastog oblika i obrasla mahovinom, dobila je naziv  Medvjeđa glava (Medvedova glava). Vodič ANDREJ FRATNIK objašnjava: “Dok voda teče kroz tjesnac, nailazi na prepreke – područja obilno obrasla sljezom, a jer se ne može zaustaviti, poskakuje preko prepreka. Tako je nastao naziv Skakalce.”

Na uzvisini visini iznad korita je Zadlaška jama. Naziv je dobila po selu Zadlaz, koje je u blizini. Njen je drugi naziv Danteova jama. Jer je Tolmin i jamu navodno posjetio Dante Alighieri, i to kao gost ogledskih patrijarha nakon 1302. godine, kada je bio prognan iz rodne Firence.

TOLMIN6

ANDREJ FRATNIK zna i o tome ima priču: “Kao dokaz odnosno zanimljivost je ovaj turistički vodič Baedeker iz 1911. godine. U njemu se spominje Tolmin, gdje je Dante navodno napisao nekoliko stihova svoje Božanske komedije.”

Jama je duga 1140 metara. Uska, strma i bez svjetlosti doista donekle podsjeća na Pakao iz Božanske komedije. A nadahnuće, kako se čini, nije bila samo Danteu, nego i brojnim posjetiteljima za vrijeme ratova, koji su ovdje s potpisima za uvijek ostavili svoj pečat.

To je jedna od mnogih jama kroz koje su ponirale vode sočkog ledenjaka. Priroda je bila darežljiva i prema široj okolici, koju je također vrijedno istražiti i možda probati friku, tradicionalno jelo od krumpira i sira. Pripravlja se ovako: Na ploške narezan oguljen krumpir prži se na masnoći – može i sa slaninom. Zatim se umute jaja, doda se narezan ili nariban sir i to se prelije preko krumpira. Kad se jaja stvrdnu, cijela “pogača” se okrene na drugu stranu i zapeče.