Schreberovi mali vrtovi

 

Pokret “malih vrtova” počeo je u Leipzigu. Isprva samo za trenutke opuštanja.  Uskoro su obitelji s mnogo djece počele uzgajati vlastito  voće i povrće kako bi si osigurale uvjete za život. Dugo su ih smatrali umirovljeničkim rajem i vilama za siromašne. Podrezane živice, čiste oplijevljene gredice postali su zaštitni znak tih vrtnih kolonija. Danas ih u Njemačkoj ima oko milijun. Iako je sam pojam „sirotinjskih vrtova“ zapravo njemački izum, u Prvom  i  Drugom svjetskom ratu i mnoge druge europske zemlje uvode vrtne kolonije, ne bi li se ljudi lakše  prehranili vlastitim uzgojem voća i povrća.

Uglavnom se susreću u Poljskoj, Slovačkoj, Velikoj Britaniji, Luksemburgu, Belgiji i Danskoj, Austriji i Švicarskoj. U velikim je gradovima potražnja u pravilu veća nego ponuda.

 

Autorica: Cornelia Küßner

Snimatelj: Zoltan Kascha

 

schrebergarten4

 

Zeleni raj ili roštilj? To je neriješeno pitanje Schreberovih vrtova u nizu njewmačkih velegradova – pa i u Münchenu. Sad  su “mali vrtovi” IN! Sve se više mladih obitelji zanima za malko zelenila usred velegrada. Obitelji Lindemann se nasmiješila sreća.  Vrt su zakupili 2011. Vole ga i najmlađi članovi obitelji. Traže puževe i gusjenice… To je prava pustolovina djeci iz velegrada, a odraslima dobrodošao odmor.

Zakuphica KATHARINA LINDEMANN potvrđuje to: “Presretna sam u vrtu! Doći  iz grada, gdje sam zaposlena, a stanujemo u lijepom stanu u starogradnji… S jedne je strane velegradski život, a ovdje smo u prirodi, bosi smo, beremo svježe bilje za salatu, imamo staklenike, ove je godine dugo trajala hladnoća, lijep je osjećaj to imati. Vrt dijelimo s još jednom obitelji… a nas osmero smo složan tim, sjajno se zabavljamo.”

Tipični su stanovnici ovakvih vrtova dugo bili vrtni patuljci. Sad ih je sve manje, ali još imaju svoje  kolonije.

schrebergarten5

Izrazito je “njemački” Zakon o malim vrtovima: površina je ograničena na 24 kvadrata, a trećina mora služiti za uzgoj voća i povrća. Bračnom je paru SCHMELTER je prevažan taj mali zakupljeni vrt. Oboje  su u mirovini. Gospođa Mariane predsjednica je Udruge malih vrtova u Münchenu i članica udruge Zemlja na suncu (Land in Sonne). Smatra da su propisi prestrogi, te bi ih trebalo osuvremeniti. Ona kaže: “Ne bi bilo loše da smijemo natkroviti pergolü, mnogi bi to voljeli…  i naši umirovljenici i naša djeca, voljeli bi tu biti i po kiši.” Na upit smijemo li tu prenoćiti ili zapaliti roštilj odgovara: “To svakako! Smijemo peći roštilj, nitko ne prigovara. Smijemo i prenoćiti, ali ne stalno stanovati.”

Čak 1.200 građana Münchena želi svoj mali vrt kako bi mogli uzgajati bio-povrće. Zakup za takvu zemljišnu česticu stoji 350 eura godišnje. Zainteresirani se moraju izboriti za svoje mjesto pod suncem. Duge su liste čekanja. Grad je vlasnik zemljišta. Udruga “Land in Sonne” ima više 500 zemljišnih čestica i najveća je takva udruga u Münchenu. Gotovo da i nema novih Schreberovih vrtova, jer cijene zemljišta stalno rastu.

Otkuda ime? Lajpciški liječnik Moritz Schreber sredinom 19. stoljeća zabrinuo se za zdravlje radničke djece kojoj je preporučio što više kretanja na svježem zraku. Gradska djeca zbog ubrzane industrijalizacije i skučenih stanova gotovo nisu provodila vrijeme na svježem zraku, a nekoliko ih je spavalo u istome krevetu! Učitelj Heinrich Karl Gesell sa svojim je učenicima sijao cvijeće. Onda su roditelji preuzeli gredice. Tako su 1870. u Leipzigu nastali prvi Schreberovi “mali vrtovi”. Uskoro su se svagdje proširili. Dugo su ih smatrali “socijalom”.

schrebergarten3

AXEL PÜRKER iz minhenskog Saveza malih vrtova prati ih kroz povijest: “Nametnulo se gledište da su tigradski vrtov u naše vrijeme jako moderni. Više ne asociraju na radnički pokret. Sad su u velikim gradovima jako traženi jer jamče pomlađivanje i okupljaju zanimljiv sloj ljudi koje zanima obrada vrtova radi opuštanja od svakodnevnog stresa.”

Svu tu djecu, umirovljenike, radnike i mlade intelektualce okuplja velika ljubav, znade dobro KATHARINA LINDEMANN: “Odrasla sam u vrtu… Dugo sam mislila da ću se kad-tad opet vratiti na selo kako bih bila doista zadovoljna! Nakon studija i prvoga zaposlenja, pa i zato što opet imamo vrt, čini mi se da tu imam sve što mi treba.”

Mala čestica zemlje u zakupu za mnoge poput nje je velika sreća.