Gacka, netaknuta priroda

 

Gotovo većina gradova u Europi nastajala je uz rijeke. Ne bez razloga. Grad je imao vodu za piće, po njoj se odvijao trgovački promet. A na kraju vodena energija bila je važna za razvoj industrije. Nažalost, danas u velikim gradovima rijeke su zagađene. I uopće prava je rijetkost pronaći potpuno čistu, bistru rijeku. Stoga, izdvajamo jedan biser Hrvatske, rijeku Gacku. Za nju kažu da je boje opala, a po kvaliteti vode među najčišćim  rijekama Europe.

 

Autorica: Zrinka Krešo

Snimatelj: Damir Bednjanec

 

gacka4

 

Na glavnoj hrvatskoj prometnici prema jugu, negdje na pola puta od Zagreba do mora, skretanje je za Gacku dolinu.  Pogled na ljupki krajolik  i rijeku koja vijuga gotovo sredinom polja, oduzima dah. Gacka je krška rijeka, ponornica, iznimno sporog i mirnog toka.

Prosječna temperatura vode je oko 9 Celzijevih stupnjeva.  Vrlo je bogata kisikom. Nikada ne presuši. I ne biste vjerovali –  može se piti.

Bogata je biljnim i životinjskim vrstama. Među njima se izdvaja autohtona gacka pastrva. DENIS LONČAR iz Hrvatskog centra za autohtone vrste riba i rakova krških voda rado govori o toj vrsti: “Potočna pastrva iz rijeke Gacke, latinskog naziva salmo trutta fario, specifična je po svojoj tamnoj boji odozgo, zlatno-žutoj odozdo. A ono što je najvažnije kod potočne pastrve su crvene točke po kojima se ona raspoznaje i razlikuje od potočnih pastrva europskog tipa. Ova gacka ima crvene točke.”

Doselili su i kalifornijsku pastrvu. Ima i štuka. Da ne bi došlo do poremećaja u  brojčanom omjeru ovih vrsta, konstantno se obnavlja riblji fond.  Naravno, u korist domaćih vrsta. U ribogojilištu Hrvatskog centra za autohtone vrste pastrva najčešće ostane tri godine. Potom se vraća u prirodno stanište: rijeku koja ima muljevito dno te mnogo trava bogatih pužićima i larvama.

gacka3

Gospodin LONČAR nastavlja: “Pastrva ima puno hrane i iz tog razloga puno brže raste nego u drugima rijekama. Po nekim istraživanjima 3-5 puta brže i veća je nego u drugim rijekama. To je uvjetovano količinom hrane, uspije narasti puno više nego u nekim alpskim rijekama.”

Kapitalac od 5 kilograma ponos je svakog ribiča. No oni u velikom dijelu toka Gacke odavno poštuju sportsko načelo  “Ulovi, pa pusti”. Ribolovna sezona traje od ožujka do listopada. Ribiči dolaze iz cijeloga svijeta.  Tko je  prvi put došao i uspio uloviti pastrvu milimetarskom mušicom, uvijek se vraća na Gacku.

TOMO LADIŠIĆ kaže: “Gacka je jako čista i bistra voda. Ima jako mali  i spori tok i riba ima vremena vidjeti vašu imitaciju. Je li je prava ili nije. I svaki ribič koji izrađuje muhu mora postići sličnost 85-90% da bi riba zagrizla.”

U dane kad riba baš ne grize, pravi je “gušt” i šetnja uz rijeku. Ili vožnja u “plavima” izrađenima od jelovih trupaca, kojih više nema mnogo. Nekada su prevozili pokošenu travu za stočnu hranu. Ljudi su ovdje oduvijek živjeli od rijeke. Mjesta su uz Gacku nastajala cijelom dužinom, od izvora do ušća.

gacka2

Otočac je najveće mjesto u dolini. Nekad je bio jako industrijsko središte. Dosta se tvornica zatvorilo. Netko bi rekao nažalost. No upravo to spašava rijeku od onečišćenja. Zato bi se mogao obnoviti stari običaj „darivanja vode“. Djevojčice ovako  deklamiraju: “Ja tebe vodom darujem kruhom a ti mene zdravljem i ljepotom. Ja tebe vodo darujem kruhom a ti mene srećom.”

Nekad samo na Novu godinu, domaće će djevojke danas došljaku rado i ljeti pokazati ritual zahvale rijeci jer daje dovoljno hrane. Uzvraćaju onim što je seljaku najvrjednije: kruhom. Uz to idu i osobne želje – mladenačke, svugdje iste.  Samo još kad bi pastrva mogla postati zlatna ribica da ih ispuni.