Manufaktura za izradu lustera u Budimpešti

 

Porijeklom iz Kötcsea u županiji Somogy, obitelj Grünberger je prije 115 godina utemeljila u Budimpešti svoju manufakturu za izradu lustera. Kroz prohujala desetljeća sa oca na sina se prenosilo majstorsko znanje i ljubav prema poslu. Ove godine je točno pola stoljeća kako Tamás Grünberger radi kao obrtnik. Gotovo je posljednji predstavnik svoje struke. U proteklom razdoblju izradio je ili obnovio lustere gotovo četrdeset javnih zgrada i dvanaest crkvi. Najveći san mu je stvaranje muzeja da bi i u sljedećih stotinu godina opstali lusteri, jedan ljepši od drugih.

 

Autorica: Mónika Kiss

Snimatelj: Lászlo Szögi

 

Tamas Grunberger1

 

Znate li koja je sličnost između Glazbene akademije, kina ˝Urania˝, sinagoge u ulici Dohány i Kuće slonova u Budimpešti? Za svaku od njih su u istoj manufakturi za izradu lustera stvorili njihove čudesne uređaje za osvjetljenje.

Posljednji mohikan izrade lustera u obitelji već pedeset godina radi u najblještavijoj radnji peštanskog Broadwaya, a u njoj se samo oprezno može kretati jer lampe lijepe kao iz bajke sve pokrivaju.

 

 

 

Majstor izrađivač lustera TAMÁS GRÜNBERGER zna priču svakog lustera koji se tu nalazi – od onih koji su nastali u radionici njegovog djeda, do zidne svjetiljke iz crkve benediktanaca u Vacu ili krasnog lustera koji je bio napravljen za svečanu dvoranu Medicinskog fakulteta u Szegedu. Mnogo je lustera koje je otkupio od njihovih vlasnika jer su svojim baroknim oblikom odavali pravi Grünberger oblik.

 

Karoly Feher1

 

U radnji sličnoj muzeju nalazi se samo mala radionica u kojoj Károly Fehér ponovno oživljava istrošene lustere. KÁROLY FEHÉR objašnjava kako to radi: ˝Očistim ih od prašine i prljavštine i onda ih ponovno lakiram. Ne treba uvijek iznova bojati, ovisi od želje kupca. Ponekad je dovoljno samo urediti da opet bude u funkciji.˝

Danas ponajviše samo zbog obnavljanja kupci svrate u carstvo svjetala u ulici Nagymező.

TAMÁS GRÜNBERGER, majstor izrađivač lustera, priča: ˝Nekad je luster bio tražen, dobar artikl. Naših dana održavaju nas javne zgrade. Običavam govoriti da ni jedan luster ne traje vječno, ali dajem trideset godina jamstva. I sada bih dao, ako bih mogao poživjeti još toliko godina. Jer svaki svoj dan provedem ovdje u radionici, izrada lustera je velika ljubav.˝

 

Velika ljubav i obiteljska tradicija jer malobrojnima je dano da predmetima izrađenim po njihovim djedovima daju novi život. To se dogodilo u Nacionalnom filmskom teatru ˝Urania˝ u koji su tridesetih godina prošlog stoljeća iz tvornice Jenőa Grünbergera stigli lusteri. Unuk je gotovo nakon sto godina obnovio lampe, lustere, zidne svjetiljke.

 

Lights1

 

Najveći praznik svjetla je u jednoj crkvi. Prije dvadeset godina, nakon obnove rasvjetnih uređaja sinagoge u ulici Dohány Tamásu Grünbergeru je dodijeljena Zlatna medalja izumitelja. Tada je izradio lustere s najvećom jačinom svjetla u Europi. O tome TAMÁS GRÜNBERGER,  majstor za izradu lustera, kaže: ˝Svaki ima po 156 žarulja i zanimljivo je da je težak tonu i pol. Može se vidjeti da luster visi na četiri konopa kojima se za četiri minute može spustiti gotovo do poda i onda se mogu zamijeniti žarulje.˝

Ali, lusteri Grünberger nisu dospjeli samo u crkve i palače u središtu grada nego primjerice i u Kuću slonova budimpeštanskog zoološkog vrta. U štali za životinje koje je projektirao Károly Kós pored slonova i vodenih konja vrijedi podići pogled na luster koji je izrađen od bakra, željeza i bronce.

 

Najnoviji rad majstora za lustere bila je izrada 155 rasvjetnih tijela obnovljene Glazbene akademije. Posao od godinu i pol zahtijevao je i ozbiljno inženjersko znanje jer zbog neravnina stropa trebalo je primijeniti i jedno novo rješenje. U tome je već pomogao i najmlađi Grünberger. GÁBOR GRÜNBERGER pojašnjava: ˝Moj otac nije koristio uobičajeni željezni lanac nego je kod lustera primijenio jednu revolucionarno novu konstrukciju prešanih ploča. To znači da u slučaju puknuća jedne ploče druga će izdržati jer su spojene u parovima.˝

Majstor za izradu lustera današnjih dana ne sanja o novom poslu nego o jednom muzeju koji bi mogao biti jedinstven u Europi.