Zimski običaji Perchten

 

Ljubitelji starih europskih navada i običaja u Bavarkoj su ovih dana došli na svoje. Ne samo zbog Božića, nego i zbog takozvanih Rauhnächte – dvanaest noći između Badnjaka i 6.siječnja. Neki u to računaju i noć zimskoga solsticija od 21. na 22. prosinca. Neki misle da se zovu po tamjanu kojim tih noći kade staje da zaštite stoku od čari i zloduhova. Možda naziv potječe od riječi rûch, što znači dlakav, jer ti demoni, nazvani Perchten, divljaju tih dvanaest noći kada je otvoreno duhovno carstvo pa se može zatražiti i gatanje. Duhove, demone i gatare smatramo praznovjerjem davne prošlosti. A tih 12 noći su bile i do danas ostale osobite noći.

 

Autor: Christoph Wittmann

Snimatelj: Pierre Angerer

 

perchten2

 

Stiže 12 dojmljivih noći i s njima neki mračni ljudi… Sjene su to mračnih strana bavarske duše, tajanstven odjek podsvijesti, neznanih snaga noći. Taj običaj nije nigdje življi nego u Kirchseeonu, istočno od Münchena, kamo uvijek dolaze Perchten.

U prvome se tjednu Došašća preobraze u vražje krabulje ili bademovce. Od 1954. ih u Kirchseeonu slave. Svi smiju sudjelovati, djevojke i dečki, mladi i stari.

Jedan gospodin kaže: “Tad si pod maskom, kao za karneval, prerušiš se pa si  neprepoznatljiv, plešeš, svašta izvodiš.” Djevojka ne skriva oduševljenje: “To oduvijek želim, ali bila sam premalena, a sad sam i to doživjela, preporučila me ona, moja najbolja kolegica.” A dečko do nje dodaje: “Počeo sam kao bademovac. Majstor reče neka dođem, iako sam malo lud u glavu. Takvi im uvijek dobro dođu.”

perchten4

Noć je, počinje put od kuće do kuće. U cijelom Alpskom području do Bavarske šume slične su maske. Ne žele groznoga Krampusa koji prati Nikolu jer je on djeci strah i trepet. Dotle su Perchten maske posve drugačijeg predznaka. Predsjednik lokalne udruge koja se brine za očuvanje ove tradicije WOLFGANG ÜBERLACKER kaže: “Oni nose sreću i blagoslov, tjeraju zlo iz kuće punu godinu dana. Kaže se: koliko visoko Percht skoči, toliko će dogodine biti visoko žito. Dakako, sad nije stvar samo u žitu, nego općenito o sreći.”

Najvažnije je da je taj običaj još tako živ… Oni su srećonoše, dobri duhovi, iako nastupaju kao vještice i šumski duhovi. Smatraju se ostatkom poganskih običaja, ali znanost to osporava. Etnologinja GABRIELE WOLF smatra da su ih izmislili romantičari u 19. stoljeću, zaljubljeni u prirodu: “Mještani  Kirchseeona stvorili su to od raznih običaja u Alpama, od raznih su elemenata satkali svoju tradiciju  i stalno je upotpunjuju. Što više ljudi sudjeluje, to je mještanima veća važnost takve udruge.”

perchten1

Udruga Percht ima cijelu godinu posla. Sami izrađuju kostime i maske. Maskar HERBERT SCHAFBAUER izradio ih je više od pedeset i s pravom tvrdi: “Uvijek znam što masku čini ogavnom. Odsjaj baklje, pa velike oči, nosina  i goleme uši. Nemam više noćne more zbog maske.”

I oni koji su isprva oprezni, uskoro se prepuste divljanju… Napokon tomu ih uče i u školi. Bez toga Advent u Kirchseeonu nije “ono pravo”! Do Sveta tri kralja jure selom i tjeraju zloduhe. Nekome ružno, nekome lijepo ima i treću dimezniju, podsjeća jedan od sudionika: “Jako je naporno! Nisam to tako zamišljao. Ali zabavljam se, isplati se, super je, ludilo!”

Tih dvanaest noći veliko je veselje. I zato su  Perchten doista pravi blagoslov u Kirchseeonu.