Majka Maria Pixner

 

Tko još danas ima 14 djece, a nema struje, perilice ni glačala – pa ipak sretno živi? Studio RAI Bozen odgovara: Maria Pixner. Proslavila je 70. rođendan. Najveći dio života provela je na zabitnom imanju u Passeiertalu na talijansko-austrijskoj granici sjeverno od Merana. Danas više nije glavna gazdarica, ali i dalje je vječno na imanju, u kuhinji, u selu… Iako danas živi malo sporije nego prije…

 

 Autori: Karin Duregger/Markus Perwanger

Snimatelj: Agostino Fuscaldo

 

Majka14-4

 

Idila u Passeiertalu, 1800 metara nad morem. Marijin sin Franz i njegova žena vode imanje “Lazins”, koje je već 60 godina u vlasništvu obitelji Pixner. Ovdje je odraslo mnoštvo djece! Maria je rodila 14 kćeri i sinova. I danas rado pomaže komu god zatreba.

Među njezinim je specijalitetima “Plentene”, to su heljdine “carske mrvice”. Tajna je u smjesi za tijesto, a recept je usavršila u toliko godina…  MARIA PIXNER kaže: “To je od 1968. moj svijet, i imanje i kućanstvo. Ovamo sam došla služiti. Tada nisam vjerovala da ću ovdje i ostati. Već me drugoga ljeta stisnula ljubav i ostala sam ovdje.”

Nije prastar samo tajni recept heljdinih carskih mrvica. Imanje je iz 12. stoljeća i jedno je od najslavnijih takozvanih “povijesnih imanja” u Passeiertalu.

Majka14-3

Izdvojenost te doline, bujna priroda i neopisivi mir: Maria to obožava! A svaki dan uživa u svijetu divljine, rado gleda divokoze. Ni ciča zima nikada nije mogla naškoditi Mariji, pa ni jedanput kad je “tek netom rodila” u mjesnome rodilištu. Sjeća se: “Muž je došao po mene u rodilište, ali je noću jako napadao snijeg pa se nismo mogli voziti motornim saonicama. Rekla sam mu: Vozi se sam u motornim saonicama, ja ću pješice. Tada sam prigrlila novorođenče, jedva sam se probijala kroza snijeg… Ravno iz rodilišta u duboki snijeg, ali sve je sretno završilo.”

Svašta su doživjele Maria i njezina obitelj, ugostili su i mnoge ugledne posjetitelje. Maria spominje ovaj slučaj: „Bio je srpanj 1985, moj je sin Johannes tek je navršio dva tjedna. Radila sam u kuhinji i vidjela gospod”na biskupa vani za stolom. Biskupa! Nešto prije sam ga molila može li mi krstiti sina, a on nije imao ništa protiv. Bio je to divan obred u našoj kapelici svetog Antuna…”

 

Majka14-1

Dok je u dolini letjelo vrijeme, u znaku suvremenih dosega, kod njih kao da se sve zaustavilo. Struju su dobili tek ’90-ih, potvrđuje Maria: “Pa da, bilo nam je teško, jer je naša kuća iz 12. stoljeća. Propuh je ovdje i prilično je hladno, a zime tako duge. Tolika djeca, bez perilice, a navečer uz svijeće u krevet! Ali sve to smo preživjeli.”

Uz toliku djecu, kućne poslove i staju, majka Maria imala je posve malo vremena za sebe. Ipak, zadovoljna je životom, tvrdi: “Nikada mi nije bilo dosadno i ni u čemu nisam oskudijevala.  Ljeti bismo u starom autu ili u traktoru često silazili u selo. Prije nismo bili tako neskromni kao danas. Prije je život bio znatno skromniji.”