Mađarski kolekcionar radija

 

U domu Ferenca Kreinickera u mjestu Balástya ima više stotina starih radioaparata. Strastveni sakupljač im je  našao mjesto na tavanu obiteljske kuće i u svojoj radionici. Njegova strast za sakupljanjem probudila se prije nekoliko godina na buvljaku u Dorozsmi. Ondje je ugledao prvi radio za koji je osjetio da ga odmah mora ponijeti kući. Otada za njega nema zaustavljanja.

 

Autor: Roland Máté

Snimatelj: Zsolt Szél

 

Collector of radios 2

 

Kolekcija radioaparata čovjeka iz Balástye, koji inače radi kao mehaničar kućanskih aparata, jedinstvena je u čitavoj Mađarskoj. Ferenc ponajviše sakuplja prijamnike od dvadesetih godina do sredine pedesetih prošloga stoljeća. Smatra da svaki aparat ima dušu i što je aparat stariji tim je osobitiji i rjeđi. Najstariji primjerak njegove zbirke je sa kraja dvadesetih godina.

FERENC KREINICKER pokazuje svoje blago: ˝Ovi uređaji daju pozitivnu energiju. Dobar je osjećaj vidjeti kakve su krasne stvari radili ljudi u ono vrijeme.˝

Ima i takav jedinstveni primjerak kakvog vjerojatno nigdje više nema u zemlji. U zbirci ima komada ukrašenih satom, crvenom zvijezdom, ili oblogom od rogoza na zvučniku. Ima i takvoga kod kojeg zvučnik stoji odvojeno od aparata. U radionici se može naći i radio-kovčeg.

 

Collector of radios 1

Ili jedan koji je za vrijeme II. svjetskog rata proizveden u Njemačkoj, što dokazuje carski orao na njegovim sastavnicama. I što je najvažnije – taj radio radi. ˝Zovu ga i Hitlerovim narodnim radiom˝, otkriva sakupljač. ˝Samo kučište je u lijepom stanju. Na njemu je amblem Orion, po meni i sam po sebi krasan. Do sada sam ga vidio na samo jednom mjestu u zemlji, u Muzeju radija u budimpeštanskoj ulici Sándora Bródya.˝

Omiljeni su mu primjerci izrađeni od drveta, jer misli da drvo daje život aparatima. I njegov najveći primjerak je izrađen od drveta. On je među njegovim prvim akvizicijama, te zauzima posebno mjesto: ukras je obiteljske dnevne sobe.

Tu je i jedan glazbeni ormar iz pedesetih godina. U obitelj je dospio pustolovnim putem, pripovijeda FERENC KREINICKER: ˝To je doslovno teška priča jer je ormar težak oko dvije metričke cente. Jedan moj prijatelj mi je javio da se u Pešti prodaje neki stan, pa će ga baciti, što bih ja jako žalio, ili će ga netko morati donijeti s prvoga kata. Mene je naravno jako zanimao. Javili smo se za tu malu pustolovinu – da ćemo donijeti radio dolje. Rekli su da dođemo nas četvorica. Pa smo otišli: ja, moja supruga i dvoje tada još male djece.˝

Collector of radios 5

 

Golema glazbena kutija do danas funkcionira. Svaki član obitelji je ponosan za zbirku. Svi hodaju okolo otvorenih očiju, ali često i prijatelji i znanci obavijeste Ferenca ako negdje ˝nalete˝ na neki stari radio. Najveći je obožavatelj, a čini se i sljedbenik, je sin. Njegov omiljeni radio je pravi kuriozitet. FERENC KREINICKER mlađi pokazuje ga: ˝Ovo je njemački radio Philips iz 1936. Napravili su ga za berlinsku Olimpijadu. Za mene je jako vrijedan primjerak, jer je također veoma rijedak.˝

Veliki je san oca kolekcionara da svoju golemu zbirku jednom pokaže svijetu na nekoj izložbi. No sigurno je da više radija u stan neće stići – to je šaljivi sporazum sa suprugom. Što nije slučajno, jer mjesta trebaju i za druge stvari. Naime, druga velika strast obitelji je sakupljanje porculana.