Hrast, simbol Slavonije

 

Istok Hrvatske nekad je obilovao hrastom. Pokrivao je 75% tla Slavonije, a danas samo 35%. Razlog je tomu ponajprije kvaliteta drvne sirovine, zbog koje su ga sijekli bez nekog ozbiljnijeg plana, i uglavnom slali na sve strane Austrougarskog carstva. Danas Hrvatske šume nastoje organiziranim akcijama vratiti sadnice u stara staništa hrasta, lokalna drvna industrija nalazi rješenja u kontroliranom izvozu, a poljoprivredne zadruge nastoje prikupiti što više žira za stočnu hranu. Dolaze li bolja vremena za slavonski hrast?

 

Autorica: Sanja Pražen

Snimatelj: Damir Bednjanec

 

Hrast1a

 

Bila je to svakodnevnica na istoku Hrvatske u 19 stoljeću – trupci najkvalitetnije slavonske hrastovine putovali su cijelom Europom. Upravo je zbog sječe šume ovamo stigla i željeznica.

Ta su stable bila pravi divovi. Mladci od stoljeća i pol, promjera 70-ak centimetara označavani su kao drvo lošije kvalitete, pogodno za gradnju kuća ili ogrijev.

I hrast i radna snaga bili su jeftini, stranci koji su ga odvozili u svoje zemlje dobro su zarađivali, a šuma se smanjivala. Tijekom nešto više od stotinu godina šuma koja je nekada pokrivala 70% površine Slavonije prepolovila se.

Europa obiluje hrastovim šumama, no slavonski je hrast lužnjak odavno prepoznat zbog svoje trajnosti i kvalitete. I danas putuje Europom,ne više kao trupac, već lijepo i moderno dizajniran komad namještaja. Tvrtka ˝Spin Valis˝ iz Slavonske Požege 95% svoje proizvodnje izvozi na vrlo zahtjevno skandinavsko tržište.

 

Hrast5a

No kvalitetne je sirovine sve manje. Hrast se suši, i tomu je kriv čovjek. Da bi se zaštitio od poplave i i u sušna vremena plodnim poljima priskrbio vode izgradio je kanale, akumulacije i retencije. Nivo hrastu toliko potrebne podzemne vode smanjio se.

Već desetljećima obližnja rijeka Sava ne plavi ovu prašumu kod Okučana. 1929. godine 54 hektara starog hrastika zaštićeno je i prepušteno prirodi. Živih je hrastova sve manje, a grab kojemu suša odgovara buja i mladim hrastovima oduzima svjetlo. ˝1929. Godine, kada je 54 hektara šume zaštićeno bilo je stabala graba. Drago nam je da ovakva šuma sa 48 stabala graba, danas, na jednom hektaru postoji, da bi se vidjelo što priroda radi sama po sebi kad se s njom ne gospodari. Da smo s ovom šumom gospodarili, nikada ovakav hrast ne bismo imali˝, ističe STJEPAN SADŽAK.

˝Žir je ove godine slabo rodio˝, kaže gđa Slavka. Ona i suprug skupljaju ga i prodaju šumariji i tako popravljaju mršavu mirovinu. Nekada su se u ovim šumama žirovale, žirom napasale svinje. U gladnim godinama jeli su ga i ljudi, od u vodi odgorčenog i osušenog žira radilo se brašno, a pečen se koristio kao nadomjestak za kavu.

 

Hrast4a

Otkupljeni žir radnici šumarije posijat će u sječom prorijeđenoj šumi.

ANTUN LEAKOVIĆ objašnjava: ˝Kvaliteta slavonske hrastovine proizašla je iz takvih uzgojnih zahvata prorijeđivanja. Ti godovi u drvetu zapravo su slika svijetlosti koju je šumar puštao kroz stotinu godina tom stablu.˝

Ovakvo su stablo stručnjaci proglasili savršenim: visoko ravno, kratke, ne previše razgranate krošnje. S njega i još 56 sličnih uzete su plemke nacijepljene na više od dvije tisuće hrastova u klonskoj sjemenskoj plantaži kod Vinkovaca. Kako za hrast kažu da 100 godina raste, 100 živi i stotinu umire, za kojih 140 godina valjalo bi se vratiti i vidjeti koliko nalikuju precima.