Borci protiv ledene tuče

 

Kad je Andreas Kotschenreuther na dužnosti, dopušteno mu je biti na samo pola sata vožnje od zračne luke. Jer ako se bilo gdje u pokrajini Rosenheim navuku oblaci, u tren može dobiti hitan telefonski poziv. Tada on sjeda u svoj mali zrakoplov i uzlijeće kako bi izbliza ispalio strelice “cjepiva“ od srebro jodida u potencijalne proizvođaće tuče koja bi inače uništila usjeve bavarskih poljoprivrednika. I tako pretrava čvrste kristale u obične kapi kiše.

 

Autorica: Sabine Schmalhofer

Snimatelj: Georg Barth

 

hagelabwehr14

U Njemačkoj je područje oko Rosenheima poznato kao jedno od najpogođenijih tučama. Stoga su odavno uvedeni zrakoplovi po uzoru na one kakve koriste mještani ugroženih žitnica u SAD-u. Bračni par Kotschenreuther s još pet je istomišljenika krenuo u istu takvu borbu. i svi rade volonterski.

Andreas s prijateljicom često bere jagode u Nußdorfu blizu Rosenheima. Ovaj 38-godišnji učitelj stručne škole i pilot u obrani od tuče u stalnoj je vezi s meteorolozima. Uvijek podozrivo gleda oblake. A danas kao da se nešto sprema.

“Dolazi s juga, vjerojatno kišna fronta. Topli zrak vidimo, možda veliko nevrijeme, moramo to razjasniti, nas su pravodobno uzbunili”, procjenjuje ANDREAS KOTSCHENREUTHER. Već nakon nekoliko minuta doista nastaje nevrijeme koje prijeti tučom. Samo brzo… Andreas juri u obližnju zračnu luku Vogtareuth, gdje ga čeka stroj. Spreman je za obranu.  “Mnogi misle da letimo u oblake“, govori kroz smijeh, “A mi to ne radimo. Tu nam je dobro, ostajemo u prednjem dijelu i nositeljice nevremena držimo izvan oblaka.“

Važna je svaka minuta kad je nevrijeme. Stoga Andreas mora biti brži nego oblaci tuče, mora stići prije nastanka velikih zrna. A na nosivim površinama letjelice dva su takozvana generatora u kojima “cjepivo“.

hagelabwehr11

Kad je zauzeo pravi položaj,pilot oslobađa smjesu srebra i joda, a vjetar ih nosi u oblake kako ne bi nastala zrna tuče. Kako to zapravo funkcionira? Žute čestice srebrnoga jodida tvore u oblaku bezbrojna kondenzacijska mjesta oko kojih se skupljaju molekule vode. Što više, to bolje – jer tako je više kapljica kiše.

Nastaju velika zrna krupe. Katkad su velika kao golubinje jaje i prava su noćna mora, ne samo zemljoradnicima. Upravo zato su ljudi oduvijek nastojeli spriječiti tuču: talijanski su voćari do 1970-ih ispaljivali eksplozivne rakete, kako bi manjim eksplozijama raznijeli zrna tuče. Tako je bilo i u Rosenheimu u Bavarskoj sve do 1975. kad je uvedena zrakoplovna obrana od tuče.

Kao jedan od pet pilota koji se redovito izmjenjuju, Andreas u kokpitu prima važne podatke u sklopu dugogodišnjih istraživačkih projekata Veleučilišta u Rosenheimu.

Znanstvenici žele još više iskoristiti njegov rad, otkriva prof. PETER ZANTGRAF iz odjela mjerne tehnike: “Mi smo kao neki poštari, jer mjerne podatke Njemačkog meteorološkog zavoda isporučujemo izravno u kokpit pilota. On vidi gdje je nevrijeme, pa se tako bolje orijentira kako će letjeti.“

Istraživači su usavršili metodu za praćenje kursa. Šalju svoja vremenska opažanja i tako skupljaju vrijedne podatke za pilotovo područje.

hagelabwehr12

Obranu od tuče fiancira mjesna uprava, a i privatni sponzori – ukupno godišnje oko 230 tisuća eura. Je li taj novac mudro uložen? Mnogi kažu da jest, no čuju se i kritike. Meteorolozi su skeptični, kako potvrđuje VOLKER VÜNSCHE iz Njemačkog meteorološkog zavoda: “Katkada je takva obrana od tuče uspješna, ali ne uvijek. Ima tu još dosta otvorenih pitanja i moramo ih istražiti.”

Andreas je u međuvremenu nakon otprilike 45 minuta sretno sletio. Sad mora pripremiti stroj za sljedeću obranu od tuče. Jer uskoro će možda biti jačih oluja!

Zvoni telefon, traži ga prijateljica Birgit kako bi potvrila da je u njezinom mjestu sve opet dobro, dok je sam Rosenheim ipak prošao malo gore. Tuča je poštedjela i jagodnjak, možda upravo Andreasovom zaslugom.