Predošćica, društvena povijest

 

Predošćica na sjevernojadranskom otoku Cresu danas je opustjela. Nema više stanovnika. Ali malo selo odiše svim obilježjima koje su mu stari stanovnici ugradili. Dug je to i jednom neobičom djelu prerano umrle autorice. A možda će se ostvariti i njezina želja da to postane mjesto koje će mnogi posjetitelji otkriti i zavoljeti.

 

Autor: Nebojša Stijačić

Snimatelj: Zlatko Sokolović

 

Predoscica1

 

Poput zaspale ljepotice, tiho traje cresko selo – jedno od rijetkih koje ima svoju knjigu. Bio je to diplomski rad Mirne Kučić 2014. Nažalost, samo nekoliko dana nakon obrane, ona je preminula od posljedica prometne nesreće. Ali ˝Društvena povijest Predošćice na otoku Cresu od 1905. do 1945.˝ još se čita.

˝Ova knjiga je toliko zainteresirala pa i cresku javnost jer je to bilo jedno otkriće. Otkriće onih detalja, onih elemenata jednoga mjesta jednoga otoka, običaje koje je ona spominjala˝, kaže generalni vikar Krčke biskupije mons. dr. FRANJO VELČIĆ.

Dopunjava ga MARINA MEDARIĆ, zamjenica župana Primorsko-goranske županije: ˝Priča o bilo kojem čovjeku koji živi na našem otoku, pravom otočanu koji je prolazio i kroz raznorazne vlasti, koji je prolazio kroz svašta. I ova naša škrta zemlja i kamen, zapravo tražio je način kako preživjeti.˝

 

Mirna se služila Hrvatskim državnim arhivom, no u prvom je redu prenosila kazivanja svoje none Albine i dugo prikupljane fotografije.

Predoscica2

Otočki život oduvijek je bio težak. Još uvijek vrlo aktivna, nona ALBINA KUČIĆ dobro se sjeća: ˝Stalno su ljudi delali. Jedino na nedjelju bi počinuli. Moralo se poći u crkvu i poštivat dan gospodnji.

A nedjeljom popodne okupljali su se na glavnom trgu ˝Pod ledonju˝. Tu bi razgovarali i katkad zasvirali.

˝Početkom tridesetih godina ovdje je bio vrtić koji se brzo zagasio, ne zbog toga što je bio mali broj djece, nego što je interes roditelja bio slab. Naime u to doba je bilo korisnije da djeca uče o radu u polju i slične stvari˝, pripovijeda Mirnina sestrična MORENA DAMIJANČEVIĆ.

Ovamo su pješačili 4 kilometra i đaci iz sela Vodice. U razredima su bila zajedno djeca različitih uzrasta. GABRIJELA VELČIĆ bivša je učenica: ˝Uglavnom od 13-15 nas je uvijek bilo. Onda mi smo nešto pisali dok su drugi bili ispitivani na glas. Tako da uvijek smo se s nečim bavili.˝

Uz školu je župni arhiv. Uz župne i liturgijske knjige tu su i zapisi bratovštine sv. Blaža, najstarije u Dalmaciji, i kopija njihove glagoljaške ploče iz 1253.

Mirnina je knjiga jedinstvena na području Cresko-lošinjskog otočja. Jednostavnim opisom životnih pojedinosti uz povijesni pristup, pomogla je da ljudi bolje shvate vrijednost starine.

Predoscica3

Mama MARICA KUČIĆ daje sve od sebe kako bi djelo njezine kćeri ostalo trajno živo i korisno:˝Ona je u biti saživjela s ovom knjigom i ostavila jedan vrlo vrijedan poklon otoku i ovome selu. Imam osjećaj da je oživjela ovo selo s ovom knjigom i da je nešto ostalo trajno zapisano što zaista vrijedi. Imala je viziju od Predošćice napraviti etno selo.˝

A urednik knjige BRUNO LONČARIĆ dodaje: ˝Ja sam uvjeren da ovo mjesto ima sve preduvjete za dobar život, uz sve svoje ekološke kvalitete i komponente i duhovna posvojenja i da to može biti jedno iznimno mjesto za jedan fini i zdravi život.˝

Monsinjog VELČIĆ UVJEREN JE: ˝Ja mislim da će to inicirati ponovno otkrivanje ovih vrijednosti koje su zapravo duhovne naravi, kulturne naravi, običaja, tradicije, identiteta jednoga mjesta.˝

Jedna knjiga spasila je jedno mjesto od zaborava.

Spisateljici život nije dao priliku nastaviti taj dragocjeni rad, ali je njezino ime zapisano u creskoj povijesti. Jer je otkrila novi aspekt stare Predošćice, a s njom i cijelog otoka.