Potezanje prstenca za najjače Bavarce

 

Kad bi se zavadila dva Bavarca iz Alpa, to bi sportski riješili kukičanjem. Protivnici sjede jedan nasuprot drugome i pokušavaju sebi privući drugoga ˝za prst˝. Tako je nastao sport nazvan kukičanje. Živa je djelatnost udruge, održavaju se i natjecanja, a najčešće pobjeđuje Toni.

 

Autorica:     Eva Achinger

Kamera:       Herbert Lehner

 

Finger wrestling4.ajpg

 

Za kukičanje treba imati pribor. Toni Weiß iz Bad Feilnbacha jedini je Bavarac koji ga proizvodi. Vježba s golemim utezima: 30 funti – srednji prst, vlastita tjelesna težina, ili 54 funte. Tako se pet puta prošeće oko kuće. I onda još pedeset puta uđe u garažu.

Pokazuje najveću svetinju svakog sudionika u kukičanju: srednji prst. ˝Isprva mi je služila kanta mlijeka. To sam dizao. Pa smo se natjecali. Otad treniramo s utegom od 50-ak funti. Diže se per serija, deset do pedeset puta˝, kaže ANTON WEIß.

Ne moramo samo razvijati mišiće, nego i rožnicu. ˝Ring je vrlo blizu, zato je važna koncentrirana snaga šake. A kad se obave pripreme, ring visi otraga. Tada je sve kompaktno˝, objašnjava Toni dok obmotava prstenac prikladnim koncem. To obavi u tri koraka. Najprije mora dobro obaviti nit 23, 24, 25 puta.˝

Kako je to smislio? Zapravo slučajno, još kao dijete, našao se u grupi koja je prakticirala bavarski ˝fingerhakking˝.

I sam je sebe iznenadio: ˝U tjedan dana zaradio sam osam maraka. Ring je stajao 3,50. Onda smo prešli na kukičanje. Ali nismo daleko dospjeli. Kad sam došao kući, rekao sam mami: sad me gledaj, evo kako se to radi, sad i sami to možemo napraviti.˝

Finger wrestling2a

Drugi korak: zašiti nit. Nekih 9 mm, toliko je debeo ring. Toni je inače metalac. Ovaj mu je uradak vlastiti izum. Kad je ring za kukičanje već iznutra završen, mora se tokariti tako da sve bude jako i čvrsto.

Nije slučajnost da je Toniju kukičanje najvažnije. To mu je svetinja, jasno je i po nizu priznanja koje ponosno pokazuje: ˝Moj prvi pokal! Bilo je to 1973., tada sam ga osvojio, pobijedio sam na svebavarskom natjecanju!˝

Ustijedile su daljnje pobjede. Bio je i predsjednik saveza 30 godina, povukao se 2006. ˝Predugo se time bavimo, nije lako prekinuti˝, kaže.

 

˝Pučki list Gornje Bavarske˝ ili ˝Merkur˝ – Tony je skupio sve što su mjesne novine pisale o prstencu. Kukičanje je 1940-ih i 50-ih bilo donekle drugačije. Tada se čovjek borio protiv čovjeka, bez ringa, samo prstom. Tek su nakon 1955. organizirali Udrugu bavarskoga kukičanja. Uslijedila su prava natjecanja, razvila se stroga pravila.

U velikane bavarskog kukičanja ne ubrajaju se i njegovi sinovi. ANTON WEIß čuva i njihove fotografije. Pokazuje: ˝Natjecanje bavarskih đaka. Ovo je Weiß Helmut. I Weiß Georg je sudjelovao. Helmut je bio četvrti. A Georg – prvi.˝

Finger wrestling1 a

 

Do danas se sin Weiß Helmut bavi kukičanjem. I njegov sin Sebastian, koji je navršio dvanaest godina. Prati ga i najmlađi Weiß, zove se Anian, ima devet godina.

Toni u međuvremenu obavlja posljednje finese u izradi svojeg prstenastog izuma. Po mogućnosti svi nabori su na istome razmaku. Na kraju će sve stručno zašiti da bude savršeno. I gotovo!

Baš je lijep prsten ispao. No nije dovoljna samo vanjština. Kukičanju se mora pristupiti muški –tvrdo i čvrsto.

I zadnji test utezima ispred Tonijevih vrata… Novi ring je izvrsno položio ispit!