Park prirodeLahinja

 

Park prirode Lahinja leži u središnjem dijelu Bele krajine, između Črnomlja i Vinice, kod sela Dragatuš. Park je izuzetno bogat prirodnom i kulturnom baštinom. To na više od 200 hektara površine potvrđuju brojni zaštićeni spomenici kulture i prirode te dva prirodna rezervata. Njegova najveća prirodna znamenitost je rijeka Lahinja, koja izvire ispod sela Knežina, obogaćuju ga i močvarni tereni uz sliv Nerajčice u Lahinju i više izvora, krških pojava i izuzetno zanimljiva krška jama Zjot. A tamošnji ljudi namjernike i turiste uvijek dočekuju s osmjehom i gostoljubivošću.

 

Autorica: Jasna Krljič Vreg

Snimatelji: Robert Doplihar, Silvo Plavec, Andrej Hefferle

 

KRAJINSKI PARK LAHINJA2a

 

Umirujućem krajoliku parka prirode, isprepletenom brežuljcima, rijekama i potocima, najveći pečat daje njegova rijeka.

˝Izvor, što ga ovdje vidimo, sagradili su stanovnici tijekom povijesti, jer nije bilo pitke vode i na neki su način morali osigurati pitku vodu, a ovdje je samo mjesto za zahvaćanje pitke vode. Tu se, primjerice, nije smjelo prati odjeću niti napajati stoku, to se radilo niže. Ima konstantnu temperaturu, 10 do 12 stupnjeva, a i razina vode oscilira u odnosu na godišnje doba˝, pokazuje Izjava GREGOR ŠMALCELJ iz Informacijskog centra Črnomelj.

Posebnost trskom obraslog područja Lahinje su biotički raznovrsni poplavni travnjaci, trstišta, plitka močvara, močvarni tereni i mokrišta uz sliv Nerajčice u Lahinju. Predstavljaju svojevrstan prirodni spremnik vode.

GREGOR ŠMALCELJ dalje prati močvarne terene uz sliv Nerajčice u Lahinju, zaštićeni prirodni rezervat: ˝Namijenjen je prije svega znanstvenom proučavanju vezano uz ugroženo bilje i životinje u mokrištima pored obiju rijeka. Primjerice, možemo naći orhideje, barsku kornjaču, vodomare, razne puževe, rakove i slično.˝

KRAJINSKI PARK LAHINJA4a

Unutar parka prirode možemo naći i jame, najpoznatija je jama Zjot. U njoj je jezero, koje ponire, odnosno pokaže se ispred jame samo za vrijeme velikih kiša. Park je zanimljiv i u kulturno povijesnom smislu, jer je bio naseljen još u prapovijesti.

Uz lokaciju nekadašnjeg srednjevjekovnog dvorca, koji je propao prije više stoljeća, ostala je još samo crkvica Svih svetih.

U neposrednoj blizini još i danas radi znameniti, 200 godina star Klepčev mlin, a tiho društvo mu je pila venecijanka. Vlasnik mlina DANIJELE KLEPEC dobro ga poznaje: ˝Ja sam tu izrastao, mene je ovaj mlin postavio na noge. Otac je bio mlinar, mama je bila domaćica i mi smo od tog mlina i pile živjeli. Sada sam ja još uvijek mlinar.˝

Unatoč tome što Lahinja ima mali pad i na svom dobrih 33 kilometara dugom putu do spajanja s Kupom spusti se za nešto manje od 20 metara, uz nju je nekada radilo čak osam mlinova. G. KLEPEC se otkriva: ˝Naš mlin ima 3 posebnosti. Ako dođete do njega, uopće ne zamjećujete mlinske kotače. Zapravo su mlinski kotači unutra, sakriveni iza jednog zida. Razlog tome je činjenica da voda zimi ne zamrzne i ne treba razbijati ledene sige proje nego što se započne s radom. A ljeti su kotači u sjeni i sunce ih ne isušuje.˝

KRAJINSKI PARK LAHINJA8a

Ovdje izgleda da se povijest isprepliće sa sadašnjošću. Njegovi stanovnici još uvijek njeguju i oživljavaju stare običaje. Jedna je od njih na zapuštenu parcelu, što ju je kupila od seljaka, premjestila dva hisa, zapravo drvene kuće. Nekada su, naime, bogati seljaci u blizini stambene kuće postavili manji drveni objekt nazvan ˝his˝. VERA VARDJAN o tome priča: ˝U Velikom Nerajcu imamo jedina dva sačuvana hisa, u kojima su spavali mladenci. I uvijek se govorilo ‘Hisi su za radit djecu’. Stari su od 200 do 300 godina, u njima se nikada nije jelo – jesti se išlo roditeljima u kuću, što se sačuvalo i do danas.˝

Lahinjski park tako sve više živi s ljudima, i ljudi s njim, što je i bila glavna svrha njegovog osnivanja.