Škola koja prima obitelji

 

Prije više od deset godina sedam obitelji i mjesni župnik u malom mjestu Gödu pored Budimpešte došli su do velike ideje: civilnim zajedništvom koje je jedinstveno i u čitavoj zemlji, osnovali su školu. Među njihovim zamislima na prvom mjestu su bili obiteljska povezanost, kršćanske vrijednosti i njegovanje mađarskih tradicija. Iz godine u godinu čekali su obitelji koje nisu tražile instituciju nego zajednicu koja prihvaća i koje su smatrale da umjetnosti, ples i učenje glazbe pozitivno utječu na školovanje. Snaga zajedništva pokazala se i u tome što su civilnom akcijom, potporom poduzetnika i privatnih osoba te zajmom kroz dvije godine izgradili i školu.

 

Autorica: Mónika Kiss

Snimatelj: László Szögi

 

Special primary school1a

 

Kao neka narodna priča, i tako bi mogla početi prije dvanaest godina pokrenuta priča koja je do danas postala stvarnost. Kako osnivači svjedoče, škola je ukorijenjena u mađarskim narodnim predanjima, ali ujedno daje odgovore i na pitanja 21. stoljeća.

SZILÁRD HORVÁTH, predsjednik i utemeljitelj Zaklade ˝Zrno pšenice˝, kaže: ˝I to na takva pitanja kao što su: budi sebičan ili nesebičan, živi u zajednici ili usamljenički, usvoji svoju kulturu ili pokušaj stvoriti jednu novu kulturu. Daje odgovor na suradnju među generacijama, ovdje u aglomeraciji daje odgovor na neukorijenjenost jer ovdje su našli zajednicu ne samo djeca nego i obitelji.˝

 

 

U razredima koja nose ime poput Sjemenka, Brazda ili Kvasac u obiteljskom ozračju teče primjerice sat mađarskog jezika, matematika stavlja temelje na iskustvene činjenice. U prostoriji za druženje već kao dio prijepodnevnih sati manji učenici uče osnove narodnog plesa. Za učenje narodnog plesa SZILÁRD HORVÁTH, predsjednik i utemeljitelj Zaklade ˝Zrno pšenice˝, ističe: ˝Narodni ples uči da ispravno vrednujemo odnos muškarca i žene, uči postati žena i postati muškarac. Narodni ples je dio osjećajne inteligencije.˝

U školi se pruža mogućnost za osobno razvijanje zanimanja, primjerice i za strojopis.

 

special primary school00000003a

 

Mnogi su mišljenja da je prenošenje znanja moguće samo tradicionalnim školskim metodama, ali u „Zrnu pšenice“ drugačije razmišljaju i njihovi učenici su uspješni i na natjecanjima znanja i u daljnjem školovanju.

Ravnatelj škole ˝Zrno pšenice˝ TIVADAR KESZEY napominje: ˝Mislim da je u slučaju naše škole bilo veoma važno naglasiti da novu školu pokušavamo stvoriti tako da prijelaz iz škole u institucije srednjeg stupnja prođe bez poteškoća. Da znanje dajemo tako da uz njega možemo dodati i druge vrijednosti i to nam je uspjelo.˝

 

 

U školu ˝Zrno pšenice˝ ne primaju djecu nego obitelji.  Ponekad su roditelji uzbuđeniji od djece. Tajnica Vijeća Zajednice ˝Zrno pšenice˝ JUDIT HLAVÁCS priča: ˝Brinula sam hoćemo li odgovarati. Kakva me unakrsna pitanja čekaju, jesmo li odavde, odlazimo li doista svake nedjelje u crkvu ili koliko ćemo vremena imati za okopavanje vrta i nešto slično. Ali, na kraju nije bio kviz iz vjeronauka, pa nam je uspjelo da budemo primljeni.˝

 

Special primary school3a

 

Djeca se dobro osjećaju u školi i vole dolaziti u nju. SZILÁRD HORVÁTH, predsjednik i utemeljitelj Zaklade ˝Zrno pšenice˝, govori: ˝Ako djeca vole ići u školu, ako ih je popodne teško odvesti odavde jer vole biti ovdje, onda učenje neće biti prisila nego im možemo pružiti radost da je učiti dobro i da znanje nije neka daleka, nedohvatljiva stvar nego nešto što bi oni vrlo rado željeli steći.˝

Razredi s malim brojem učenika, pažnja prema pojedincu. Odgojni sustav ˝Zrna pšenice˝pogodna je da najbolji još više uče, a zaostali da ih sustignu.