Zlatni put od Bavarske do Češke

 

Trgovački putevi između Bavarske i Češke vodili su kroz Ugarsku, Hrvatsku, Sloveniju i Italiju. Veze su to starije od tisuću godinu. Taj su put zvali ˝Zlatnom stazom˝. Nisu to široke ceste nego utrenici, puteljci i stazice. A ˝zlatni˝ jer su njima vozili ponajviše sol koja je nekoć bila pravo bogatstvo. Danas su ti putevi uglavnom zarasli i zaboravljeni.  Istraživački tim Sveučilišta u Passau i čeških znanstvenika pokušao ju iznova otkriti.

 

Autor: Michael Bauer

Snimatelj: Harald Rentsch

 

goldener steig1a

 

Nekoć su trgovci tri dana putovali od Passaua u Češku, u Prahatice. Svaki su dan pješačili trideset kilometara, s pretrpanim životinjama.U Češku su nosili sol nužnu za konzerviranje mesa.

Dr. FRANTIŠEK KUBŮ, povjesničar Muzej u Prahaticama, kaže: ˝Razlikujemo dvije skupine trgovaca: privatne poduzetnike koji su radili za svoj račun i plaćenike.˝

František Kubů radi u muzeju predivnoga renesansnoga gradića Prahatice. Nakon političkih promjena 1990-ih ovaj povjesničar i arhivar proučava ˝Zlatni put˝: kuda je vodio? Tko je tako dobro zarađivao na soli? Je li doista do tisuću i pet stotina konja putovalo svakoga tjedna između Prahatica i Passaua? František Kubů istražuje i za Sveučilište Passaua, a taj grad svoju ljepotu zahvaljuje upravo soli.

 

Profesor povijesti srednjega vijeka na Sveučilištu u Passau dr. FRANZ-REINER ERKENS, priča: ˝Biskup je ubirao carinu, primjerice na ulazu u Češku, ali ne samo to, triput je carinio sol. Tko je putovao rijekom Inn nizvodno morao bi prvi put platiti kad su nastavljali put uz Dunav, a drugi su put morali platiti kad su putovali Zlatnom stazom, morali su platiti pristojbu češkoj Maut. Isprva su carinu naplaćivale časne sestre iz Passaua, ali su uskoro trgovinu solju od njih preuzeli knez-biskup i građani Passaua. Zato što je bila tako unosna, u kasnom su srednjem vijeku ovaj dio trgovačkoga puta u Češku nazivali ˝Zlatni put˝.˝

 

goldener steig00000002a

 

Uporišta i obrambene utvrde branili su trgovačku cestu uz koju su se naselili kovači, krčmari, djevojke za zabavu i svakojaki mračni tipovi. Svi su oni htjeli lagodno živjeti od bijeloga zlata.

Ovi su putovi glavno obilježje tisućugodišnjega puta soli, kao i u doba trgovačkih karavana i pohoda, i sada tajnoviti. Kako bi otkrili te tajne, dva su češka znanstvenika spojili Kubů s prijateljem iz mladosti, dr. Petrom Zavřel, arheologom iz Muzeja Budjejovice. U podnožju brda Sicklinger kod Waldkirchena arheolozi su na češkoj strani našli podlogu kao prilikom pokusnog iskopa. Dakle, ˝Zlatni put˝nije bio običan utrenik, nego je bar djelomice bio kamenjem utvrđen trgovački put. Na žalost, iako istražuju već dvadeset godina još nisu našli kovani novac.

 

 

František Kubů i Petr Zavřel ne odustaju. Oni ne traže blago, oni su znatiželjni romantičari. Na veliku radost obojice čeških arheologa, na bavarskoj su strani dokazali zatvoren sustav povijesnih nalaza: na deset kilometara Zlatne staze.

 

markt1

 

Potkovice iz prvih početaka zlatnoga puta bile su posve malene, ali su postajale sve važnije i sve veće. Rasle su s blagostanjem trgovaca soli. Dakako, Zlatni će put temeljito markirati i dobro opisati. Možda će arheolozi nakon tisuću godina naći kovanice.

Danas su sve te staze markirane i služe za šetnje: to je veliki plus za turiste i bavarsko-češko pogranično područje.