Zagorsko nadahnuće slikanja vinom

 

Hrvatski slikar, kipar i arhitekt Ivica Kiš inspiraciju za rad crpi iz bogate svjetske kulturne baštine koja se pod utjecajem novih tehnologija često olako odbacuje i zaboravlja. Njegovi studenti na zagrebačkoj Akademiji likovnih umjetnosti nazivaju ga renesansnim čovjekom jer im je otkrio čari jedinstvene tehnike slikanja iz tog doba. Najsličnija akvarelu koji se radi s dosta vode, ova se zove vinorel. Možete pretpostaviti koja joj je tekućina osnova.

 

Autorica: Vesna Zovko

Snimatelj: Damir Bednjanec

 

Vinorel1

Na vinorodnim bregima Hrvatskog zagorja miješaju se godišnja doba. Rano proljeće neki bi najradije prespavali, dok je za druge miris vina iz drvenih kućica pravi izazov.

U svojoj klijeti nadomak Donjoj Stubici vinar Mladen Hrvatek uvijek rado prima goste. Na djelu je degustacija vina nepcima. I kistovima. Njihovo je nadahnuće: vinorel.

Ovi motivi možda bi začudili prve majstore mediteranske slikarske tehnike iz doba renesanse…

Vinorel voli sunce koje djeluje na čudesne metamorfoze nijansi. Ali, očito umije i boje bregovitih krajeva utopliti i učiniti nježnijima. Ivo Rajić, pjesnik i slikar, je ispisao Kodeks vinorel koji propisuje da se vina ne miješaju – ni kad se piju ni kad se njima slika.

IVICA KIŠ, slikar, kipar i arhitekt, smatra: ˝Bitan je kod vinorela taj tanin u vinu. On zapravo daje tu jednu trajnost. Jer tokom vremena, on potamni i svi vinoreli na kraju prelaze u sepije.˝

Centar za kulturu Trešnjevka u Zagrebu upravo je vinorelima s nekoliko likovnih kolonija posvetio izložbu. Portreti, pejzaži, vedute gradova… Tu su se okušali akademski slikari, grafičari i kipari, ali i amateri.

vinorel3

Akademski kipar, ŽELJKO ZIMA o tome kaže: ˝Krenuo sam na koloniju da se isprobam u tome. Stvarno je to jedan veliki izazov. Stalno se nešto novo dešava. Isto vino se ponaša drugačije na drugom papiru.˝

Vinoreli se uglavnom stvaraju crnim vinima. Ali, slikati se može i bijelima. Prvi dan na papiru se ne vidi gotovo ništa. No, ostavi li se na suncu, tanin u bijelome vinu počet će otkrivati svoje tonove.

Ugledni hrvatski vinari slažu se da loše vino nije ni za ljude, ni za slike. Zato na međunarodne izložbe vina znaju ponijeti i pokoji vinorel, naslikan upravo njihovim vinom.

Tko god se upusti u nježnu avanturu s vinorelima, nikako ih ne treba skrivati u mapi, savjetuje profesor Kiš. Jer vinoreli vole svjetlost dana. Oni zriju s vremenom. I mirišu još dugo nakon slikanja. Što su stariji, sve su bolji. Baš kao i vino.