Stare hrvatske sorte voća – više od tradicije

 

Komercijalna proizvodnja voća, u posljednjih je stotinu godina, uništila uzgoj na tisuće starih sorti. Time se izgubila tradicija i kvaliteta koja se prenosila s koljena na koljeno. U poplavi neukusnih hibrida i voća „plastičnog“ izgleda raste svijest o vrijednosti uzgoja starinskih sorti. Sve je više onih koji žele spasiti ukusne i mirisne jabuke i kruške iz starih voćnjaka i tako očuvati biološku raznolikost.

Reporter: Nebojša Stijačić

Snimatelj: Vlado Klasnić

 

jabuke-pavao kovačić

Diljem Hrvatske imanja su zapuštena. Tako je u Podravini i Slavoniji, regijama stoljećima poznatima po proizvodnji hrane.

Pavao Kovačić iz Cvetkovca jedan je od rijetkih zaljubljenika u stare voćnjake. Obilazi ih… Skuplja dragocjene primjerke autohtonih hrvatskih sorti… I nastoji ih spasiti od zaborava.

Pavao Kovačić kaže kako mu je drago da su ljudi prihvatili njegov rad pa mu pomažu na način da šalju plemke voća kako bi sačuvao stare sorte.

U šest godina predanog rada evidentirao je više od 1500 vrsta od kojih pola više nema. Uzgaja ih bez ikakvih kemijskih pripravaka. Samo na ovom stablu nakalemio je 101 sortu jabuka i 24 sorte krušaka. Kad dostigne brojku od 150 jabuka i 25 krušaka, može u Giunnessovu knjigu rekorda. Stablu je dao simbolično ime: Noina arka.

 

Mirko Veić

Sličnu ideju zagovara Mirko Veić, jedan od najstarijih voćara u Hrvatskoj iz slavonskog sela Mihaljevci. Već 40 godina bavi se voćarstvom. Nekomercijalno uzgaja simbolične količine voća koje prodaje u sklopu obiteljskoga gospodarstva, nikako u velikim trgovinama. Samo od tog posla zasad ne može živjeti. U komercijalnu proizvodnju starog voća kani ući kad pronađe pravog partnera. Već ima neke inozemne kontakte. Krajnji mu je cilj po Europi proširiti ekoimanja sa svojim sadnicama.

Mirko Veić ističe: “Tržište je zajamčeno budući da se radi o netretiranim jabukama, ekološki sto posto čiste. Koristimo za apoteke, bolnice, znači imamo posebne kupce putem paketa ili isporuke kod kuće.”

Svjetski su trendovi zdrave i netretirane hrane vrlo jaki. U bogatijim zemljama udio u prodaji i dobiti ekološki čistog voća je 20 i više posto, a u Hrvatskoj od 3 do 4 posto. Taj se broj polako povećava primjenom programa Europske unije.

 

jabuke

Ekonomska vrijednost ovakvih voćnjaka jest mala, ali oni su strateški važni  regionalnoj poljoprivredi zbog biološke raznolikosti i životinjskog svijeta koji u njima živi. Njihovo čuvanje i obnova nije samo spašavanje zdravih starih sorti, već i doprinos estetskom oblikovanju krajobraza.

Pavao Kovačić dodaje kako mu je bit svega da oni koji žele sačuvati stare sorte dođu do njega: “Onaj tko želi može donijeti divljaka, pomognem mu cjepiti, čak odem k njemu doma da mu nacjepim. Ništa mi nije problem, samo da se to raširi.”

Do kraja 20-og stoljeća broj vrsta voća i povrća koje su se nekad uzgajale u poljodjeljstvu smanjio se za zastrašujućih 97%. Upravo zato treba uzgajati stare sorte – da nam se prava prehrana ne svede na 3%, a sve ostalo pretvori u genetski modificiranu hranu.