Lindenberg – grad šešira

 

Lindenberg je u srcu regije Zapadni Allgäu, a grad nije poznat samo po svom zdravom zraku, nego je i jedan od gradova s najvećim brojem sunčanih sati u Njemačkoj. Možda je i to jedan od razloga da je šešir osobito važan tome gradu od 11 000 stanovnika. Ono što je Ruhru ugljen, Parizu moda, Lindenbergu je izrada šešira. Christoph Wittmann o tom posebnom primjeru industrijske promjene i jednoj osobitoj, ljubomorno čuvanoj gradskoj povijesti.

 

Autor: Christoph Wittmann

Montažer: Andreas Kolb

 

strohhut5

U Lindenbergu se gradi novi, veliki, najveći muzej šešira u Njemačkoj koji će svoja vrata posjetiteljima otvoriti potkraj 2014.  Muzej nije slučajno nastao, on prikazuje najveću proizvodnju šešira u Lindenbergu! To je vjerojatno učinila Marlene Dietrich, a i Humphrey Bogart, Indiana Jones i Udo Lindenberg još uvijek to čine. Na glavi im je Allgäu. Iz grada šešira – Lindenberga. Drugdje šeširi skupljaju prašinu u starim ormarima, a ovdje nošenje šešira još uvijek smatraju dostojanstvenim  kraljeva.

Norina Mitter, njemačka kraljica šešira kaže: “Od kraja svibnja sam njemačka kraljica šešira. Želim opet kod ljudi probuditi veselje i ponos pri nošenju šešira.“ Na prvi je pogled Lindenberg simbol Allgäua: prirodne ljepote, krave, sirevi, idilično zračno-lječilište na njemačkoj Alpskoj cesti. No taj pospani gradić još krije dio njemačke industrijske povijesti. U dobro zaštićenim glavama stanovnika Lindenberga, još tinja osobita strast – iako se katkada ne vidi. Norina Mitter, njemačka kraljica šešira ističe:”Primjerice, kad je u Lindenbergu Dan šešira vidimo da stanovnicima to treba jer mnogi nose šešir, jedanput godišnje redovito zrače svoje blago. Očito postoji potreba za nošenjem šešira, ali im nedostaje hrabrost.”

strohhut7

Tu hrabrost nošenja šešira građani Lindenberga dokazuju samo jednom godišnje, na Dan Šešira. Tada slave svoju tradiciju Dana šešira i nastoje održati sjećanje na svoju specifičnu povijest. Kako je to selo u Allgäu-u moglo postati tako velik centar šeširske industrije?

Odgovor je u njemačkom Muzeju šešira. Angelika Schreiber, ravnateljica tog muzeja pričom vodi u povijest: “Bili smo sirotinja i morali smo naći dodatnu zaradu uz poljodjelstvo – i to je bilo pletenje oboda slamnatih šešira. Bili smo spremni na rizik, stanovnici Lindenberga su na konjima prelazili Alpe, a kapital su uložili u trgovinu konjima: taj su novac donijeli natrag u grad sa znanjem da je moguće proizvesti još ljepše šešire i tako se proizvodnja razvila.“

Trgovci konjima postali su vlasnici klobučarnica, a stanovnici sela postali su klobučari. 1900. je otprilike 6000 radnika Lindenberga bilo zaposleno u 30 tvornica šešira, ponajviše u Matelotu, kultnom proizvođaću šešira tog vremena. Angelika Schreiber, ravnateljica muzeja govori o tim vremenima: “Izvozili smo na sve kontinente. Stalno smo imali veliki promet, u oba smijera otpremanje, imali smo svoju carinarnicu, svoj željeznički kolodvor, samo za tu proizvodnju.“

strohhut8U nekoliko desetljeća lindenberški pusteni šeširi postali su  novi nezaobilazni dodatak svake modno osvještene žene. Uskoro su grad nazvali Mali Pariz. 60-ih godina nastao je šok-trajne ondulacije. Žene su na glavi imale frizuru, a pusteni šešir je izašao iz mode. S njim i izradba šešira u Lindenbergu. Na ta slavna vremena danas podsjećaju samo Klobučarski trg i stara,  ruševina tvornica. Grad ima samo jednu tvornicu šešira. Čak je kompanija Mayser morala veliki dio proizvodnje preseliti u inozemstvo. Modeli budućnosti još nastaju u salonu. No u Lindenbergu još nisu posve prekrižili šešir. Mayserov radnik kaže: “Ovi svadbeni šeširi, već se odavno ne nose i izašli su iz mode, ali ima ljudi koji prema njima imaju veliku strast, šešir smatraju dodatkom za kompletan modni izgled i izričaj. Veselim se kada gledam film i vidim šešir, na njemu Mayserov logo, pomislim – Ah, opet naš šešir.“ U Lindenbergu se i dalje bore za modu nošenja šešira. Možda upravo ovdje nastaju nove slavne pojave i osobnosti grada šešira Lindenberga.