Gornja Idrijca – ljepota netaknute prirode

 

Park prirode Zgornja Idrijca razotkriva dinamičan svijet rijeka Idrijce i Belce s pritocima, pune dubokih i uskih tjesnaca i slikovitih  virova. Za ovo područje na granici između alpskog i dinarskog područja karakteristična je izuzetna geološka i biljna raznolikost, a istovremeno ruku netaknutoj prirodi  pruža tehnička baština obližnjeg grada Idrija, koji je stoljećima živio s rudnikom žive

 

Autorica: Alenka Bevčič

Snimatelj: Andrej Lupinc

 

zgornja idrijica2

Idriji je neizbrisiv pečat dala čipka. Zamršeni uzorci dragocjene čipke zacrtani su i na asfaltnim površinama u središtu grada. Idrija se razvila kada je prije pet stoljeća otvoren rudnik žive, koji je bio drugi najveći rudnik žive na svijetu.Tehnička baština, koja je pod zaštitom Unesca, isprepliće se s netaknutom prirodom u Parku prirode Zgornja Idrijca. Uz ulaz u park stoji kamšt, najveći drveni kotač  za vodu u Europi. Crpio je vodu iz jame i podizao rudu iz zemlje. U blizini je Scopolijev botanički vrt. Zasađen je u spomen na prvog rudarskog liječnika i priznatog botaničara Janeza Antona Scopolija (Giovanni Antonio Scopoli).

MARIJA BAVDAŽ, biologinja kaže: “Biljni svijet  na Idrijsko-Cerkljanskom području poseban je zato jer je raspored planina takav da se ovdje sudaraju sredozemni utjecaji s alpskim i ilirskim odnosno dinarskim.”

Put idrijskih prirodoslovaca vodi uz vodenične jazove, gotovo 3 kilometra dugi kanal, što su ga za precrpljivanje vode iz rudnika sagradili 1601. godine. U drvoredu, zasađenom u to doba, raste najdeblji jasen u Sloveniji. Njegov je opseg veći od 4 metra i pol, a visok je 36 metara.
zgornja idrijica5U kamenom kotlu leži Divlje jezero. Jezero dolazi iz jednog od najdubljih krških izvora i izuzetno je opasno. Iako je njegova najveća dubina samo 9 metara, krije u sebi smrtonosnu zamku – dubok i uzak sifon, koji se nastavlja iz više od 100 metara visokog prijeloma stijene iznad jezera.

BOJAN REŽUN, geolog pojašnjava fenomen krša: “Uz ovu prijelomnicu krški se kanal počinje spuštati strmo prema jugoistoku. Sifon seže do dubine od 160 metara, što su ronioci do sada istražili, a mogućnosti ronjenja su sigurno još i dublje.”

U gornjem toku rijeke Belce, koja se udružuje s Idrijcom, uz cestu se nalazi bablji zub – više metara visok dolomitni stup. Oblikovala ga je priroda, a djelomično je preoblikovan prilikom gradnje ceste. Prije dosta stoljeća tu se već brižljivo gospodarilo šumom jer je drvo bilo potrebno za rudnik. Kako bi se drvo spustilo u dolinu, u gornjem toku obiju rijeka u 18. stoljeću sagrađene su pregrade (klavže).

Brusove klavže na Belci zadržavale su do 100 tisuća kubičnih metara vode, koja je s jednim plavljenjem u dolinu nosila oko 5 tisuća kubičnih metara drveta.

idrijca-kupanje

GREGOR KOŽELJ, inženjer šumarstva kaže kako su pregrade služile za zadržavanje vode: “Voda se zatim u određeno vrijeme puštala, kako bi drvo s vodom otišlo u dolinu. Pomoću barijera za vodu svo drvo, što ga ovdje okolo ima jako puno, transportiralo se do Idrije za rudnik i rad u rudniku, za loženje u rudniku, za različite sisteme rudarenja i postupke taljenja rude.”

Na ponegdje divljoj Idrijci stvaraju se korita nazvani žonfi, u kojima se i danas kupa, ali samo ako je rijeka dovoljno topla. Do 20 stupnjeva se zagrije samo nakon duge ljetne žege. Idrijci znaju reći kako je nekada svako prirodno kupalište bilo rezervirano za stanovnike  drugog dijela grada.

Posebnost kristalno čiste Idrijce i Belce je u čak 17 visećih mostova. Domaćini ih zovu “cigu mostovi”. Riječ dolazi od njemačke riječi ljuljanje odnosno schwingen.

Mostovi su također rudarska baština, jer se za njih koristila odslužena čelična užad iz rudnika.