Basejumper – letjeti poput tirolske ptice

 

Letjeti kao ptica, san je mnogih ljudi. Takozvani basejumperi, oduzimaju nam dah. U pripijenim odijelima s krilima (wingsuit), skaču s hridina i litica pa lebde – kao golemi šišmiši – u dolinu. Jedan mladić iz Južnoga Tirola skočio je s vrha Dolomita pa nakon ludoga pada sletio blizu najvećega jezera u tome kraju, a to je Kalterer. Vrijeme nije bilo osobito, ali pravi se basejumper ne predaje tako lako.

 

Autor: Markus Frings

Kamera: Zak Mairhofer

 
basejumper8Uli Emanuele je basejumper. Taj 28-godišnjak skače već oko osam godina u svome wingsuitu – s planinskih vrhunaca, nebodera ili antene.

Basejumping je maksimalan slobodan pad, a završava slijetanjem padobranom.

Uli Emanuele, Basejumper kaže kako od 16. godine skače padobranom: “Kao tata. Nakon 500-ak sam se skokova odvažio na basejumping. Živimo u brdovitoj zemlji, idealnoj za taj sport.“

Mladić već ima 600-ak skokova. Njegov wingsuit – letačko odijelo – ima umetke između ruku i nogu. Kroz njih prolazi zrak, a djeluju kao krila. Tako se pad može djelomice preinaćiti u horizontalno gibanje. Wingsuit jedri u omjeru 1 : 3, a to znači da na 1 metar slobodnog pada dolazi – tri metra horizontalnoga leta.

 

basejumper2

Uli Emanuele, pojašnjava: “Imam pripijeno odijelo koje je vrlo kompaktno, jednodijelno. Da sletim, moram se osloboditi wingsuita kako bih mogao upravljati padobranom!“

Uli je s prijateljem Francuzom na vrhu iznad trgovišta Kaltern. Kamerama će snimati skok. Odijeva wingsuit. Doduše, vrijeme nije idealno, ali valjda je moguć skok i jedrenje nad krošnjama u podnožju brda. Skok može spriječiti još samo vjetar. Uli kaže kako je skakanje po vjetru previše opasno i dodaje: “Po kiši se može, ali moramo pripaziti da prilikom skoka ne bismo nastradali… Bit će sve dobro ako pazimo.“

Kao u nekom letećem sagu, dva se basejumpera približavaju mjestu skoka, izbojku s kojega skaču u dubinu. Nakon kratkoga dogovora o ruti, kažu: Za skok spremni! Slobodni pad traje oko dvije sekunde, tada su zračni jastuci wingsuita vel puni zraka. Oba basejumpera nakon 150-ak metara prelaze u fazu jedrenja. Wingsuit upravlja cijelim tijelom.

basejumper1

Uli komentira: “Moramo se prepustiti svome osjećaju, um caruje, a sila klade valja. A i kut mora odgovarati. Isprva je teško, jer netko ima previše krute ruke, noga je predaleko od tijela, ali s vremenom se sve svlada.“

Nakon leta od nepunih 40 sekunda dva basejumpera povuku s leđa uže, 200-ak metara iznad sletne točke današnjega skoka. Uli Emanuele slijeće razmjerno mekano. Malo mu je padobran skrenuo – u visoku travu.  Za njegovu je alergiju na pelud to sve prije nego – povoljno.

Uli Emanuele, u doskoku dobacuje: “Samo da nas nije vidio gazda… Alergičar sam, a pelud i trava – u pomoć! To mi je za kaznu.“

Osjećaj slobode, pustolovine, adrenalin – ti razlozi Ulija stalno vuku u brda, u potrazi za prikladnim  mjestom skoka. Strah je stalan pratilac, smatra Uli pa dodaje: “Tko se ne boji – mora hitno izabrati drugi sport! Ako nema straha, rizik je prevelik. Nekako svladamo strah, nekako se kontroliramo. Važno je sačuvati hladnu glavu, biti miran i u teškom položaju…“