Gitarist koji je dvaput naučio svirati

 

Gotovo u svakom velegradu Europe održao je solističke večeri. Dávida Pavlovitsa, umjetnika na gitari i docenta Sveučilišta u Szegedu,više od deset godina držali su popularnim profesorom majstorskih kurseva. Ali je zbog jedne nezgode umjetnik koji je bio naviknut na koncerte pred punim gledalištem sve morao početi ispočetka – i to lijevom rukom.

 

Autorica: Zsuzsa Sári

Snimatelj: Zoltan Kájtsa

 

madjarski gitarist3 

 “Pao sam. Pao sam na pod i naslonio sam se na ruku: Palac mi se izvrnuo, skroz ovako unatrag”, govori DÁVID PAVLOVITS, umjetnik na gitari. “To se samo od sebe oporavilo, ruka mi je ostala savršeno u redu, nije ostalo nikakve boli, ali se unutra nešto promijenilo. Sviranje sam morao početi svijesno kontrolirati i to me je zamaralo. Na jednoj razini sam osjetio da to nije više odgovarajuće da bih kao umjetnik sudjelovao na nekom međunarodnom festivalu, više se nisam osjećao gitaristom.”

Afirmirani gitarist sve je morao početi iznova od osnova. I to lijevom rukom. Potražio je prvu knjigu škole za gitaru i počeo učiti. Kaže: “Postao sam sam svoj učenik. Najprije je trebalo potpuno naopako montirati žice na gitari i iz ničega nanovo izgraditi tehniku. Kao da čovjek iznova počinje učiti govoriti i hodati, tako nekako je to za umjetnika. Skok u ništa.”

KAROLINA JANACSEK psihologinja i sveučilišna asistentica ovako To objašnjava: “Ono što uistinu može predstavljati teškoću je koordinacija, dakle usklađenost unutar mreže u mozgu, što treba iznova učiti i ponovno izgraditi sustav.”

Karolina je članica istraživačke skupine “Memorija i jezik” na Sveučilištu u Szegedu Oni tvrde: na što višoj smo razini razvili neku sposobnost to ju je teže promijeniti.

madjarski gitarist1Zato slučaj Dávida Pavlovitsa smatra pravom pričom o uspjehu: “Može se zamisliti da će, ako mnogo vježba, dakle, nastavlja ovim putem, dugoročno postići istu razinu, štoviše može dosegnuti i višu razinu jer mu je ova promjena dala mogućnost da korigira eventualne ranije manje nedostatke.”

DÁVID PAVLOVITS prošao je različite faze povratka svojoj umjetnosti: “Kroz više od jedne godine otkazao sam sve pozive za koncerte. Bio sam kao netko tko jako voli gitaru, ali je još na elementarnoj razini. U međuvremenu sam već podučavao. U prvom sam se polugodištu mogao ponovno dokazati na glasoviru, dok na gitari još nisam mogao. Potom sam počeo sve više pokazivati i na gitari. Ako i sporije, ali sam sve mogao riješiti.”

U domaćem i inozemnom glazbenom svijetu mnogi se pitaju kako je uspješni izvođač nanovo izgradio svoju umjetničku karizmu. Kad se pogleda unatrag, izgleda sasvim prirodno, pšripovijeda DÁVID: “Eto, nedavno sam bio u Izraelu. Prošlo je dosta vremena, zbog prelaska na novu tehniku nisam imao koncerte i pomislio sam da su me tamo možda već i zaboravili. A ni u skladanju dvije godine nisam imao vremena nastaviti svoj rad, pa je izgledalo kao da sam nestao u ništa.

guitar player4

 I sad se ispostavilo da mnogi sviraju moje skladbe. To je fantastična potvrda da se ono što je čovjek prije petnaest godina počeo graditi unatoč izgubljenim godinama negdje nastavlja. Imam jednu sonatu, Olujnu pticu, to imaju običaj svirati i diplomanti. Sad sam čuo da opet netko u Beču s njom brani diplomu. Potom u Bruxellesu i u Moskvi. A u Cargenie Hallu je jedan gitarist iz Čilea svirao moju skladbu.”

Nastup Davida Pavlovitsa ove godine očekuju u njemačkom Mainzu. Poslije se priprema na koncertnu turneju na Novom Zelandu, a nije odbio ni poziv na festival u poljskom Wroclawu. Njegova glazba živi.