Dokumentarac – Zaklada Luchetta za djecu žrtve rata

 

 

2.Utorak Bin.33

 

“Božji je blagoslov što nas je doveo u ovu Zakladu. U Albaniji ne bismo mogli platiti liječenje. Bez zaklade, možda moj sin Sokrat danas više ne bi bio među nama.

Bog nam je pomogao kad nas je ovamo doveo. Svim majkama teško bolesne djece od srca želim istu sreću.“ Riječi su to kojima Lumturi Sinjan iz Albanije opisuje susret sa Zakladom.

KATARINA HOSU, volonterka nadovezuje se na riječi ove majke: “Kad god pomislim na volontere, nameće mi se riječ zadovoljstvo. To nam zadovoljstvo daju mame i njihova djeca, stigli su u Italia pred koji dan ili su ovdje već neko vrijeme. Iskazuju nam privrženost i zahvalnost koje je danas doista rijetko naći kod ljudi. To je smisao volonterstva, bar ja tako mislim.“

AZRA NUHEFENDIĆ, dobitnica međunarodne nagrade Luchetta  2004.

To je vrlo važna dužnost. Kada na to pomislim, sjetim se svojih troje kolega, novinara Talijanske TV koji su snimali reportažu o djeci u ratu. Sigurna sam da ni u svojim najluđim snovima nisu mogli zamisliti da bi njihova žrtva mogla uroditi nečim tako lijepim, tolikom pomoći tolikim ljudima.

osama khalaila

 

OSAMA KHALAIL, počasni pomoćnik prisjeća se dječaka koji je iz Iraka došao na liječenje u bolnicu Burlo Garofalo: “Izgubio je vid u eksploziji bombe. Svijet je percipirao sluhom.  — Kad sam ušao u njegovu bolničku sobu i pozdravio na arapskom, nasmiješio mi se. A kad sam ga pitao zna li tko sam, mirno je odgovorio – Dakako! Ti Osama!”.

Isprva je Zaklada koja organizira  nagradu za novinarstvo pomagala samo djeci s područja bivše Jugoslavije. Onda se pomoć proširila na cijeli svijet.

Važno je pomagati djeci na bilo kakav način. Pružiti im liječenje koje ne bi mogli dobiti u svojoj zemlji, silna je pomoć.

Prevažno je sve dobro organizirati. Zna se tko koga vodi u bolnicu, tko…  ondje ostane pa čeka, a tko čeka kod kuće…