Mađarski pseći preg

 

Tamás Hering je najuspješniji gonič psećih zaprega u Mađarskoj, sportaš, europski prvak. Dvadeset godina redovito sudjeluje na natjecanjima, više od 130 puta je stajao na postolju u ovoj nesvakidašnjoj sportskoj grani koja u Mađarskoj ima samo kratku prošlost. Vožnja saonica sa psećom zapregom je zimski sport, ali doma za treniranje na snijegu nema mnogo mogućnosti. Zbog toga je Tamaš napravio sebi više kolica za treniranje u različita godišnja doba. Dvije godine vodi i ture psećih zaprega u Matri da time osigura ljetni trening svojih četveronožnih partnera, naravno i ponešto novca za svjetska natjecanja.

 

Autorica: Mónika Kiss

Snimatelj: László Szögi

 

PsećiPreg

Prije više od deset godina, Tamásevi psi trče kroz snijeg Matre na jednoj snimci s natjecanja psećih zaprega u sprintu. Ali zima rijetko pokazuje svoje snježno, pasje hladno lice u Mađarskoj, zato jedan od najuspješnijih domaćih natjecatelja najčešće mora trenirati na terenima bez snijega, umjesto saonica kolicima s kotačima.

Mali ljubimci stižu u šumu u boksovima za prijevoz pasa. Nakon malo skakutanja i trčkaranja okretni četveronošci sa specijalnim hamovima se poredaju u parovima. Naprijed idu iskusniji, premda dosta zaigrani haskiji.

Nakon što je i posljednji, ovoga puta deseti pas spreman za put ostali prilično nestrpljivo čekaju trenutak za start. TAMÁS HERING pritom govori: ˝Zimi, oko siječnja-veljače, treba naše pse dovesti u top-formu. Diljem Europe svakoga vikenda se održavaju natjecanja, ponekad i više njih. O novčaniku ovisi na koliko natjecanja možemo otići. Ja sam imao jednu godinu kada sam u jednoj sezoni preko 11 vikenda mogao otići na 11 natjecanja. To je velika brojka jer je sezona samo od jeseni do proljeća. I od 11 natjecanja smo 11 puta pobijedili!

PsećiPreg2

Trenutačno ima 32 psa, od kojih se 22 kontinuirano natječu. ˝Njima je ovo sve. Izmoriti ove pse tako da samo glatko trče ne može se. Oni se jednostavno ne umore˝, kaže vlasnik.

U bilo koje doba godine, u krasnim šumskim predjelima, ponekad brzinom od 30-35 kilometara na sat vuku zapregu psi koje njihov gazda stalno pohvaljuje i odaje im priznanje: ˝Tako, to je dobro! Idemo iznad potoka Bene. Dobro! Pametan si! Tako je!˝

Psi se u dobi od 3-4 mjeseca prvi put upoznaju sa zapregom. Svaki pas vuče onoliko koliko mu je volja. Ništa više. Premda je danas ugodno prohladno vrijeme ipak je važan odmor, a ponajviše napajanje, odnosno tekućina i nadoknada energije nakon svake utrke.

Vožnja pseće zaprege Tamašu Heringu je postala hobi, strast i pravi način života. Gotovo nema dana kada turisti u šumama Matre ne bi mogli sresti njega i njegove brzonoge miljenike. Na kraju treninga i tura, odnosno rada, psi dobivaju za nagradu pravu poslasticu, a slijedi im i gazdino milovanje. A svakog ponaosob treba pomilovati. Oni to obožavaju.

Radni psi su izvanredno poslušni i nije upitno tko je vođa čopora. A koji je najmiliji pas? Odgovor je teško dati. Možda Jack, devetogodišnji vođa zaprege, višestruki pobjednik. Brz je, pametan i na stazi diktira najbolji tempo.

PsećiPreg3

˝Dakle, ne izmori svoju zapregu. Za to je potrebna inteligencija. Uz to u zavojima na stazi uvijek u najboljem luku vodi zapregu, tako čitava zaprega s najmanjom uloženom energijom svladava zavoj. Jer na natjecanjima osim uspona najviše energije iz pasa izvlače baš zavoji˝, kaže TAMÁS HERING.

Svaki pas voli trčati, ali oni koji vuku saonice izrazito uživaju u tome. Nije slučajno nastala poznata uzrečica među goničima psećih zaprega da se užadima zaprege nijednog psa ne može gurati ako on to ne želi. Sudionici 8-10 kilometarske kružne poaninske ture osim ponašanja psećeg čopora mogu upoznati putove Matre u vilo koje doba godine, onako kako ih ljudi u sanjkama još nikada nisu vidjeli.