Drvo mira Doberdò

 

Usamljeno stablo – ili stablo uz furlanska panoramska jezera  Doberdò , kako ga zovu u Mađarskoj, simbol je mira koji je za cijeloga I. svjetskog rata nadahnjivao talijanskoga pjesnika Ungarettija. Nakon sugo izbivanja, stablo se nedavno vratilo u Italiju, na mjesto odakle je došlo – u  San  Martino del Carso, na izložbu koja je otvorena do 29. lipnja.

 

Autorica: Stefania de Maria     

Snimatelj: Alberto Lutman

 

 Doberdo1

Opet je u Italiji, ali “posuđeno” samo na tri mjeseca! Usamljeno je stablo prije Prvoga svjetskoga rata bilo obična šljiva ili, još vjerojatnije, murva. A u ratu je postalo glavni  cilj  za topništva  zaraćenih strana!

Danas je to tek jedan jadni, teško napaćeni komad drva, prorešetan projektilima.

Noi u Mađarskoj  se Doberdò kao nacionalno blago čuva u Muzeju  u Szegedu. Ovih je dana to usamljeno stablo opet osvanulo u Italiji, u mjestu odakle je i pošlo u Mađarsku. To je rezultat  plodne suradnje grupe talijanskih kraških speleologa i mađarske udruge “Meritum”.

Kraški  speleolog GIANFRANCO SIMONIT govori o njegovom kružnome putu: “Godine 2007. mi smo otvorili mali muzej u San Martinu del Carso, u sjedištu grupe kraških speleologa. Nakon toga smo pokrenuli vrlo  plodnu suradnju  s Mađarima koji su ovamo rado dolazili k nama na teren i proučavali povijest mjesnih bojišta gdje su ratovali njihovi vojnici   između 1915. i 1916.”

doberdo3

Gotovo je nevjerojatna priča ovoga simbola mira. Usamljeno je stablo odolijevalo borbama  i bombama, iako teško osakaćeno nakon dugoga  boja na koti 197, uz ostatke razrušene  kapelice i stare seoske crkvice. Kao da je cijela ta  zona bila bez života, ali se to usamljeno  stablo nije dalo, borilo se. Vojnicima to usamljeno stablo nije tada pomagalo samo zato da  pobliže odrede topnički cilj. Ulijevalo im je nadu.

Pjesnik Ungaretti borio se u prvim redovima, od prosinca 1915. do kolovoza 1916. Prošao je mnoge patnje i bolesti. Kraškome  ratu posvetio je prve stihove svojega prvijenca, zbirku  “Pokopana  luka’ (Il porto sepolto). A nedavno je nađena neobjavljena fotografija iz 1917. na kojoj je  tada  28-godišnji pjesnik Ungaretti u drugome planu. S kacigom na glavi, u odori brigade iz Brescie, uz grupu suboraca čeka napad na brdo San Michele…

 

Povjesničar LUCIO FABI govori: “Vidite, prepoznatljiv je po raznim obilježjima, osobito tjelesnim. Očita je sličnost sa slavnom  fotografijom iz 1918. To je jedna je od rijetkih dosad neobjavljenih  fotografija pjesnika Ungarettija. Sačuvano je posve malo Ungarettijevih slika, a sve su druge već bile negdje objavljene.”

Doberdo2

U prigodi ove izložbe usamljenomu stablu, kao da je i duh pjesnika htio sudjelovati nečemu  neviđenome i novome… Uz izložbu  “Pjesnik i usamljeno  stablo”, koja je  rezultat  suradnje raznih talijanskih i mađarskih  prijateljskih  društava, sad ovdje ima i dosta organiziranih izleta, evenata, predavanja, koncerata, projekcija dokumentarnih filmova iz tih ratnih  vremena.

 

Maleno je naselje San Martino del Carso sada  posve neočekivano postalo istaknuto međunarodno okupljalište brojnih Društava  prijateljstva Italija-Mađarska. Nakon 29. lipnja, na taj kobni dan ratnoga plinskoga napada iz San Michelea, usamljeno se stablo vraća opet u Muzej u Szegedu.