Trainspotting na bavarski način

 

Što kažu mnogi dečki kad ih pitamo što će biti kad odrastu? Čest je odgovor ‘vlakovođa’. I odrasli vole svakojake lokomotive. Dapače, neki su to pretvorili u hobi: lovci na lokomotive,  ili prema originalnom engleskom nazivu “trainspoteri“, idu na zadatak u rano jutro, opremljeni vrhunskim kamerama, u nadi da će ostvariti super-snimku kakve neobične lokomotive.

 

Autorica: Maike Bandmann 

Snimatelji: Michael Maylandt, Frank Becht

 

 

train spotter 3

 

Lov počinje u cik zore. Trainspoteri Gerald Bendrien i njegov sin Tobias idu na položaj. Kamera je spremna, još samo vrebaju savršeni motiv. Sada, u 6 sati ujutro, ovdje je vrhunac prometa pa rastu vjerojatnosti da snime zanimljiv vlak.

Njih dvojica nisu usamljeni. Kolodvor Aßling na jednoj je od glavnih arterija prema njemačkom jugu i lovci na lokomotive ga vole. DIETMAR BEHAM, koji stanuje tek nekoliko kilometara odatle, priznaje: “Pa , ne smijem iskreno odgovoriti koliko često dolazim, jer bi kod kuće bilo svađe. Ovaj sam tjedan ovdje bio u ponedjeljak između 5 i 7 ujutro,  i u utorak, ali  i u srijedu 10 km prema sjeveru. A i jutros sam pokušavao…“

Nema pouzdanog reda prometovanja teretnih vlakova. Nikad se ne zna što stiže. Isplatili se sav taj trud? Trainspoterima je najvažnija lokomotiva. Lakirani detalji ili broj – znače nekad zanimljivu fotografiju , a nekad tek prosječnu fotku. Kako, objašnjava DIETMAR BEHAM: “Prije, recimo, onaj teretni vlak imao je dvostruki pogon… Sjajan je. Ili broj 1144 s taurusom, nešto prekrasno!“

“Ovdje ima puno vlakova, svašta smo vidjeli, katkad masovno stižu, a onda – satima ništa, pa onda opet prođe jedan vlak…“, kaže GERALD BENDRIEN. Vrlo je star taj zanos. Gerald Bendrien imao je trinaest godina kad je snimio prve fotografije. Tjednim je džeparcem putovao od kolodvora do kolodvora, pretežno u lovu na parne lokomotive. Nastale su tisuće fotografija.

Rijetko je koja “perfektna“, priznaje te dalje pripovijeda: “Jednom sam vozio bicikl i znao sam da vlak stiže do nekoliko minuta pa sam htio ovjekovječiti stado ovaca u međuvremenu. Nisam uopće shvatio da vlak stiže, a stado u pravom trenutku dok prolazi vlak…. Bio je to pravi biser, dogodi se jednom u nekoliko godina, a možda i u nekoliko desetljeća. Doista prava sreća!“

train spotter 8

Očeva je strast ponijela i sina. Bilo mu je šest 6 godina kad je fotografirao prvu lokomotivu, a sad je konkurencija ocu. TOBIAS BENDRIEN govori kroz smijeh: “Katkada motiv vidim drukčije nego on. On se obično fokusira na – valjda to ide s godinama – on se drži strogo vlaka. A ja se igram s motivima, s drvećem  i slično.“ Otac mu dobacuje:  “Možda sam ja televizičniji, a ti imaš širokokutniji pogled.“

Napokon sunce, a u suton slijedi opet vrebanje… I to sve u srcu Münchena. Napokon postaje ozbiljno, blizu je željeni motiv: rijetke su teretne lokomotive koje još nose oznaku Railion, jer je firma promijenila naziv!

Još jedno uspjelo snimanje! Lovci na lokomotive zadovoljni idu kući.