Kultura na kotačima

 

Znamo koliko su knjige i čitanje silno značajni za širenje misaonog  horizonta i prihvaćanje sebe i drugih. U Sloveniji je mreža knjižnica dobro uređena. U narodne knjižnice učlanjeno je 25 posto stanovnika i tijekom godine dana svaki član posudi približno 14 knjiga. Podružnice Gradske knjižnice Ljubljana nalaze se u svim dijelovima grada i većina je dostupna javnim prijevozom. O čitateljima, koji žive u zabačenijim područjima, knjižničari vode brigu s putujućom knjižnicom-bibliobusom.  

 

Autorica:  Lilijana Ozim

Snimatelj:  Stojan Femec

 

BIBLIOBUS4a

Za one koji vole riječi i priče, ali su više od  30 kilometara udaljeni od podružnica Gradske knjižnice Ljubljana priča započinje s knjižnicom na kotačima.

Putujuća knjižnica na 17 pruga svakog mjeseca posjeti 46 postaja u okolici glavnog grada.

Posebno mjesto na bibliobusu pripada vozaču, jer se ova priča bez njega uopće ne bi mogla događati. Tijekom četrdeset godina bibliobusa bilo je puno vozačkih dogodovština, zamijenili su četiri autobusa.

JERNEJ BABNIK, vozač bibliobusa, ističe: ˝Samo jednom smo do sada stali, sa starim autobusom, kada sam na  30 stupnjeva morao mijenjati gumu.˝

Lavlji dio posla odrađuju knjižničari. Sve počinje s odabirom građe puno prije odlaska bibliobusa. U prostorima spremišta putujuće knjižnice ima čak 65 000 jedinica knjižnične građe i svaki dan posuđena građa se nadomješta novim primjercima različitih autora i žanrova. Članovi rezerviraju građu putem elektronske pošte ili naprosto kada bibliobus stigne u njihovo mjesto.

Knjižničarka TANJA VONČINA priča: ˝Uvijek imamo sa sobom i klasiku. Poznajemo čitatelje, jer isti knjižničari idu u ista mjesta, tako da se građa priprema u odnosu na interese i unaprijed. Trudimo se da svi budu zadovoljni i da dobiju ono što žele.˝

U mjestu Golo, što leži na 800 metara nadmorske visine, vjerni članovi putujuće knjižnice s veseljem dolaze i već više godina posuđuju knjižničnu građu.

O tome MILENA MALNAR iz mjesta Golo kaže: ˝Idem još od 1974.godine. Jako mi puno znači da dođu. Ponekad inače malo zakasnim i također ne dođem svaki mjesec, a onda sljedeći puta više posudim.˝

BIBLIOBUS5aTijekom jednog sata stajanja knjižničari su intenzivno usredotočeni na želje čitatelja. Posudba je automatizirana, vesele se upisu novih članova. Među njima su najprivlačnija djeca, koja znatiželjno prate svoje roditelje.

BARBARA CESAR, voditeljica bibliobusa, govori: ˝Zanimljivo je vidjeti kako se generacije mijenjaju. Dođu mlade obitelji, mame s djecom, djeca se upišu, marljivo dolaze dok idu u osnovnu školu, a onda ih odjednom nema, nema cijele generacije. Zatim se opet vrate i imaju vlastitu djecu. Lijepo je vidjeti kako se to mijenja, kao i to da mi možemo također biti dio toga.˝

Tako nije čudno da knjižničari znaju što zanima čitače, kako bi mogli ponuditi upravo one naslove što ih korisnici žele ili trebaju. Osnovnoškolci posuđuju knjige i za obaveznu školsku lektiru. Mlađi od njih posežu za slikovnicama i čitaju ih zajedno s roditeljima.

RENATA MAVEC, majka triju djevojčica, o bibliobusu kaže: ˝Jako se veselimo autobusu. To je za nas veliki događaj da imamo knjižnicu u selu, jer inače je nema. Svaki mjesec jedva čekamo da dođu. Računamo koliko dana ima do četvrtka i planiramo vrijeme kako bi došli u knjižnicu.˝

Može se reći da se među knjižničarima i njihovim članovima rađa prijateljstvo: zapamte ili zapišu želje, što ih prilikom novog susreta ispune. I tako nastaje beskonačna priča: Bibliobus doveze priče i odlazi pun novih priča.