Bavarski velomobil

 

U našoj atmosferi sve je više stakleničkih plinova, Zemlja se zagrijava, a ledenjaci otapaju… Nesumnjivo moramo promijeniti navike u svakodnevnom životu, pa i u prometu. Teško nam je kad na putu na radno mjesto  presjedamo iz privatnog vozila u javna prometala. No Thomas Schechinger nema takvih problema. On se vozi na posao sat i pol posve jednostavno! Jer je vlasnik crvene rakete na tri kotača.

 

Autorica: Astrid Uhr

Snimatelji: Matthias Lukoschek i Alexander Kräft

 

Velomobil00000000

 

Odmah nakon šest sati ujutro, Thomas Schechinger kreće iz Epfenhausen u okrugu Landsberg.

Mora prijeći 64 kilometra – toliko se svaki dan vozi na posao u München. S užitkom vozi Bavarskom po cestama bez prometa.

Prešao je prvih 30-ak kilometara, snagom svojih mišića, bez motora. Njegovo vozilo nalik je mini-automobilu, a zapravo je  trokolica s dodanim karbonskim slojem.

˝Vozim cijelu godinu, osim kad je snijeg, bilo bi mi prenaporno i previše opasno˝, kaže THOMAS SCHECHINGER. Tako vozi brže od 60 kilometara na sat, puno brže nego trkaćim , jer je njegovo poluležeće sjedalo smješteno u okvir aerodinamičnog oblika, pa ima manji otpor zraka.

Što je velegrad bliže – gušći je promet. A i opasniji! Najveći su problem agresivni vozači koji bezobzirno pretječu, iako vide da to ne pomaže. I vanjska hladnoća u zimskim mjesecima… No grije se toplinom vlastitoga gibanja, pa mu ne treba dodatno grijanje – dosta je toplo unutra.

Velomobil00000001

Čudi se koliki ga automobili sustižu. Neki ga vozači i fotografiraju. Bogu hvala, dosad nikad nije imao težu nesreću. I opet ga prati sreća! Napokon stiže na posao.

Ovaj je 58-godišnjak inače profesionalni glazbenik, svira bas-klarinet u orkestru Bavarske policije. Njegov dirigent, prof. JOHANN MÖSENBICHLER, se šali: ˝Posve je normalno da glazbenik u polcijskome orkestru ima ovakvo vozilo. Čovjeku takve individualne osobnosti taj ludi hobi jednostavno ide lako kao i sviranje, pa to je fantastično.˝

Posve je svejedno, orkestar ili sport: glazbenik voli ekstreme. Otkrivši tu strast, Thomas se sve više zahuktava: s drugim zaljubljenicima u velomobil ljetos se dovezao na Lago Maggiore.

Od tada je vlasnik svjetskoga rekorda! Neumorno je vozio 24 sata – ukupno 1470  km. Prosječna je brzina: 61 kilometar na  sat. A sve to bez motora! Velomobil ima 18 brzina, a trkać pri vožnji troši puno vlastite energije. Vozi uzbrdicama čiji je nagib i do 12%.

Velomobil00000002

THOMAS SCHECHINGER pokazuje: ˝Evo dvije ručice mjenjača. Služe za prednje i stražnje upravljanje. Tu je kočnica. Najvažnije je za postoje dvije bubanj-kočnice… Desno i lijevo.˝

Već se tri godine on svaki dan vozi velomobilom. Posebna izrada stoji oko 10 tisuća eura i dugo se čeka nakon narudžbe. Skupo je također često mijenjati gume. Ali njemu to ne smeta, tvrdi THOMAS SCHECHINGER: ˝Uvijek kontroliram gume. Važno je provjeriti i napetost, te ima li oštećenja…˝

Nikad nije požalio što je za njega tradicionalni auto trajno zamijenio velomobil. Iako njegova obitelj često strepi, ponajviše zbog nekih nesavjesnih drugih vozača. No, on cijeni kretanje kao suprotnost dugotrajnome sjedenju u orkestru. I to je njegova nesavladiva strast.